film o Netflix a to je da je Valentina (Aitana) jako cool. A njezin susjed, agorafobični ljigavac koji se pretvara da je izumitelj, uhodi je u potrazi za srećom, nakon uznemirujućeg susreta koji ih stavlja na antipod erotike. Jer poput Aljaske, Aitana se također može zaljubiti u zombija ili bolje rečeno duha koji živi unutar zidova njezinog novog potkrovlja.
Barem dok Valentina ne otkrije da je stvar sa spektrom samo nedostatak zvučne izolacije između stanova. Ono što se događa jest da prvi susjed (smijeh Normanu Batesu iz Psiha) zna da može dobro preplašiti novog stanara.
Bez sumnje, strukturni nedostatak može skratiti novonastali odnos potencijalnih ljubavnika. Odnos koji svi znamo odmah prepoznati jer stereotipizira više od češnjaka. Ljepotica i zvijer, pijanist i geek ako to prenesemo na ovu urbanu verziju. A to nije moglo biti. Veza nije mogla umrijeti prije nego što uopće cilja na iskrenu romansu. I što je još gore, prije nego što međusobno i kušaju čiču.
No, znamo već kako se u mome gradu govorilo “ko se mali svađa, kad odraste, smije se”. I dok bi se odnos između neprilagođenih i lošije zvučno izoliranih susjeda mogao zagnojiti, u njima se nešto miče. Od psihopatske mržnje tipične za svako slučajno susjedstvo, do dosezanja suprotnog pola ljubavi.
Kakva je razlika popiti malo klavira ujutro ili nekoliko udaraca čekićem tijekom drijemeža. Važno je uskladiti se sa svojim susjedima. Još više ako su te susjede zgodne kao Valentina. U ovakvim slučajevima gutaš svoje neugodnosti čekajući da jednog dana cura dođe po šećer i namigne ti...
Stvar je (prema onome što sam saznala prije nego što sam zaspala) da je Valentina još uvijek odlučna biti pijanistica unatoč činjenici da se svijet urotio protiv nje. Na svom teškom putu do uspjeha zarađuje nešto novca kao konobarica. Nešto za platiti vaš stan od 4.000 eura u centru Madrida.
I da, Valentina može ostvariti svoj san, oslanjajući se na kontakte bivšeg ili se jednostavno prepuštajući kreativnom pečatu i savjetima susjeda (susjeda koji vam ponekad popravlja sat ili priča s vama o kreativnim motivima Beethovena) ), jer cura ima umjetnost i mladenačku karizmu (ne znam zašto ne razmišlja o tome da bude glumica i prestane lupati po klaviru).
U njima vi kao gledatelj otkrivate da više nećete moći živjeti bez saznanja kako će tako dramatična afera završiti. Zaboga, tko će dobiti dozvolu za dizanje buke ujutro, a tko će dobiti dozvolu za buku poslijepodne? Hoće li se Valentina uspjeti posvetiti klaviru? Hoće li svojom plaćom honorarne konobarice moći platiti stanarinu za prvi mjesec? Hoće li gafile uspjeti raširiti churro?
Mnogo pitanja. Ali na kraju je to film iz kojeg se i uči. Svi znamo da je Beethoven imao svoje traume. I da je pad Berlinskog zida bio sporedan detalj pored rušenja zidova između ovo dvoje novih mitoloških ljubavnika našeg doba. S čekićem u ruci gafila konačno uspijeva doći do Valentininog stana. A kako nikad nije otišla po šećer, morat će on biti taj koji će od nje tražiti malo soli, jer im fali riža.
DOSTUPNO OVDJE: