Osvetnička aura koja se vrti oko Bulgakov da se njegova vlastita nemilosrdna i burleskna književnost pojavljuje prema kritici sa stvarnošću prerušenom u bajno ili čak fantastično, čini ga autorom koji nadilazi djelo oživljavanja, deformiranu kroniku i maskiranu parodiju.
Iritantan za velik dio sovjetskih moćnika, od kojih je uživao naklonost dok je radio kao liječnik ili dok je bio sličan kroničar, (ali za koje je postao neugodan kad se odlučio posvetiti književnosti), Bulgakov je postupno postao svojevrsni disidentski pisac, uhodan i progonjen od političke policije, ali je bezbroj puta spašavao svoju kožu. Možda zbog svog otvoreno fiktivnog pristupa, u usporedbi s kojim se malo toga moglo izvući iz kritičkog realizma.
Možda je to razlog zašto je njegovo najkritičnije djelo, poput "Majstora i Margarite", postalo ono djelo koje nikada nije dovršeno, uvijek je držano u ladici čekajući povoljnije trenutke i neprestano se pregledavalo sve do njegove smrti, pa čak i kasnijeg spašavanja. Mnogo godina kasnije.
Također veliki pisac kratkih priča ili romana, Bulgakov nasljeđuje ledeni egzistencijalizam Čehov samo što je prošao kroz prizmu koja ide od vlastitog zbunjujućeg iskustva kao liječnika do njegove privilegirane usredotočenosti na povijesnu evoluciju.
Tri najbolje knjige Mihaila Bulgakova
Učiteljica i Margarita
Volja za moći u biti je toliko slična u svakom povijesnom trenutku da razumijevanje valjanosti ovakvog djela postaje razumljivije. No, kao i svaka druga ljudska volja, čini se da se u mnogim prilikama u paklenim vatrama iskovao kovač po imenu Đavao koji je ublažio taj Bog koji je stvorio čovjeka kao razočaravajući projekt.
Kad vrag stigne u Moskvu radi povremenog pregleda svakog grada koji se otvoreno predao njegovim nacrtima, naći ćemo epskog junaka poput Margarite, na visini Dantea, protagonista koji leti visoko iznad svih vrsta stanovnika grada da je savršeno slijedi diktate bijednog ljudskog stanja.
Ponosan na svoje djelo, đavao, međutim, ustraje u toj Margareti koja ne pristaje na komotnu kušnju zla koja vlada slabostima i kušnjama koje su lako kvarljive i na čudan način opravdane između razuma i savjesti.
U srži priče nalazi se poanta neobičnosti, ali ne i potpuna dekonstrukcija djela koja nam pokazuje razornu kreaciju za autorovo vrijeme. Nit je jasna, a zanimljivi metaknjiževni podzapleti daleko od glavnog povijesnog trenutka (u vremenu i prostoru) služe da se sve poveže, da se intenzivnije fokusira na glavnu scenu, budućnost đavla kroz svijet koji mu je vjerni dvor, među gnusnim i komičnim.
Osim Margarite, improvizirane junakinje mogućeg rezidualnog morala unatoč svemu. Jer koliko god nam pričali o jabuci i raju, više je nego vjerojatno da je sam Adam izrezao plod. Vrag bi se pobrinuo da sve napiše unatrag.
Kobna jaja
Možda su jedini način da se suočite s totalitarizmima kako biste se mogli boriti protiv njih iz građanske savjesti, basne u stilu George Orwell ili satirična fantazija koju ovaj roman predstavlja.
Jer sasvim je svejedno diktatorski režim, bio on lijevi ili desni. Problem je strah, posljedično pokoravanje i iz njega proizašla sposobnost da se većina građana pretvori u servilne vjernike. Do više nego mogućeg napada na sve što zvuči kao disidentstvo bilo kojeg od pojedinaca zaraženih tim početnim strahom. Ispod sloja fantazije koja i nije tako fantazija, autor otklanja surovu stvarnost svojim uobičajenim naletima humora, ponekad bolnim, uvijek oštroumnim i inteligentnim.
Profesor Persikov je uključen u istraživanje krivotvorenja životinja i biljaka tako da one rastu neproporcionalno (zvuči kao naša genetska izmjena hrane). Ali na kraju, njihove životinje i predlošci, uvjetovani zahtjevima vlade da poboljšaju taj kapacitet, dosegnu zabrinjavajuće, monstruozne, iz snova razine veličine... I naravno, na kraju čudovišta pronađu način da pobjegnu i prijete da će ih srušiti cijelu Rusiju zbog gluposti onih koji vjeruju da mogu dominirati nad svime po svojoj volji.
morfin
Kad bi se to moglo zamisliti Edgar Allan Poe bio reinkarniran u ruskog pisca, ovo se djelo moglo shvatiti kao najjasniji dokaz. Osim konačne namjere jednog ili drugog autora, nesumnjivo obilježene povijesnim okolnostima svakog od njih i kreativnim otiskom koji ih je naposljetku naveo na pisanje, paralelna naklonost prema fantastičnom obojici autora plus okus prema narkoticima ponekad su doveli do te kreativnosti zamagljen.
Vodeći i vodeći nas čitatelje kroz one scenarije koje u životu posjećuju stalni korisnici raznih droga. No poanta je u ovakvom djelu otkriti opis procesa, inscenaciju putovanja u te psihodelične rajeve, u ovom slučaju uvučene u svijest morfijom.
Kao mlad liječnik i možda pretečen svojom profesijom, suočavajući se sa situacijama koje nije mogao zamisliti, Bulgakov se okrenuo ovom lijeku za izbjegavanje. U ovoj knjizi prolazimo kroz te dane mladog liječnika koji se suočava sa svojim neuspjelim ulaskom u praksu na najgrublji i najneočekivaniji način, suočavajući se sa slučajevima koje nikada ne bi mogao izračunati za svoju specijalizaciju.
