Zvuči paradoksalno, ali Marx našeg vremena je ekonomista. Mislim na Francuza Tomasa Piketija. Na neki način, činjenica da je prvak novog komunizma upravo to, ekonomista, izgleda kao pretpostavka da je kapitalizam ostao, prikrivajući sve. Ali ono što ne mora značiti je da Piketty zagovara trenutni razulareni konzumerizam. Zato što razvrat takozvanog liberalizma ne mora uvijek biti povezan sa koncepcijom kapitalizma.
U stvari zdrava ekonomska ambicija može se shvatiti kao dodatak, konstrukt društava blagostanja i poticaj za razvoj bilo koje aktivnosti (čak i kao razlikovna činjenica za one koji je na kraju zarađuju, ako želite). Ono što se ne može razumjeti je da se, kao i svi horizonti, zagovara da ambicija mora imati brz put bez ikakvih uslova.
Jer tu počinju nejednakosti i tu nastaje prijevara s kojom se moćnici indirektno podvrgavaju, bez napora i sukoba, toliko mnogo mogućih bogataša koji se na kraju natječu u nejednakim uvjetima samo zbog činjenice da nisu stigli, upravo nikad bogati .
Zato je cool čitati Pikettyja i imati ga tamo kao vodećeg ekonomistu da shvatite da ne svi u njegovom sindikatu sanjaju da budu savjetnici Lehman Brothersa ili dežurnog fonda supova. Biti ekonomista može značiti i traženje alternativa novoj oslobođenoj ekonomiji samo iz njene semantike pogrdnih ekstrema.
3 najbolje preporučene knjige Thomasa Pikettyja
Ekonomija nejednakosti
Istina je da Piketty ne traži Nobelovu nagradu za mir ili dobre vibracije, barem. Njegove intelektualne brige kreću se ka ekonomskoj ravnoteži na gotovo naučni način. To nesumnjivo sve ukazuje na održivost i opšte dobro, naravno. U stvari, prepoznavanje nejednakosti kao dijela trenutne ravnoteže svijeta već je otvorena namjera da se na stol stavi grubost, pa čak i okrutnost moćnih i malo moći koju socijaldemokratija već ima na tabli za igru.
Povećanje nejednakosti generiranih strastvenim i nekontroliranim kapitalizmom velika je tema ove knjige. Zašto bi grupa bogatih nasljednika trebala zabraniti prihod onima koji imaju samo radnu snagu i talent?
Oslanjajući se na monumentalnu i stalno ažuriranu bazu podataka, te se ograđujući od tradicionalnih pozicija i s desne i s lijeve strane, Piketty pokazuje da se nejednakost pojačala u posljednje tri decenije zbog različitih poreskih reformi koje su umanjile poreska opterećenja za najbogatije sektore društva.
Analiziraju se praznine u prisvajanju viška između kapitalista i radnika, istorijske razlike i među zemljama, posebnosti duboke nejednakosti u svijetu rada i efekti različitih strategija preraspodjele. Centralna poruka je da je, izvan apstraktnih principa socijalne pravde, potrebno bolje preraspodijeliti jer je nejednakost prepreka razvoju zemalja i društava.
Za to nije dovoljno pogledati tko plaća, niti koliko je umjerena ili ambiciozna politika preraspodjele u svom djelokrugu: potrebno je razmotriti i njen utjecaj na cijeli ekonomski sistem, te razgovarati o prednostima i nedostacima svake mjere.
Tako Piketty ocjenjuje efikasnost socijalne potrošnje na zdravstvo i obrazovanje, doprinose poslodavaca i socijalne naknade, penzijske sisteme, određivanje minimalne plaće, ulogu sindikata, jaz u plaćama između menadžera i niskokvalificiranih radnika, pristup kreditima i Zamah kejnzijanske potražnje. Napreduje s novim idejama kako bi shvatio kako nastaju nejednakosti i odabrao najbolje alate za preraspodjelu bogatstva.
Kapital i ideologija
Ideologija umjesto ideja, to je pitanje bez sumnje. Zato što je vrlo različito doprinositi i dodavati ideje kako bi se sve ideje projicirale prema zajedničkom, tendencioznom, zainteresiranom zamišljenom. Današnja ideologija je loša jer je odavno podlegla interesima pod najneočekivanijim ucjenama. Ali istina je i da postoji mnogo onih izreka: "ništa novo pod suncem". I jest da se oblici mijenjaju, ali ne i krajevi. I Piketty u dječjoj knjizi otkriva golog cara na zaprepaštenje svih, zaokupljen obmanom.
Tomas Piketi je bio u mogućnosti da pristupi fiskalnim i istorijskim izvorima koje su različite vlade do sada odbijale da ponude. Na osnovu proučavanja ovih neobjavljenih podataka, autor predlaže ekonomsku, društvenu, intelektualnu i političku istoriju nejednakosti, od klasnih i ropskih društava do modernih postkolonijalnih i hiperkapitalističkih društava, prolazeći kroz kolonijalistička, komunistička i socijaldemokratska društva.
Živio socijalizam!: Hronike 2016-2020
Postoji izreka koja najavljuje da ko u mladosti nije bio komunista nema srca, a ko ostane komunista u odrasloj dobi nema mozga... Onda su tu i sjajni svetionici najpokornije desnice koji upućuju na njihov odlazak iz socijalističke ideologije njihove mladosti kao plan spasavanja jedne sekte. Ali dokaz je da nam alternativa ne ide dobro. U osnovi, zato što trenutno predloženi kapitalizam predlaže da živimo sa neograničenim resursima u stalnom rastu. A nema niti neograničenih resursa niti možemo prerasti preko ponora...
«Da su mi 1990. rekli da ću 2020. objaviti zbirku hronika pod naslovom Živio socijalizam! Mislio sam da je to loša šala. Pripadam generaciji koju komunizam nije imao vremena zavesti i koja je postala punoljetna konstatujući apsolutni neuspjeh sovjetizma ", kaže Thomas Piketty u neobjavljenom predgovoru ovoj zbirci svojih mjesečnih kolumni objavljenih u Le Monde od septembra 2016. do jula 2020.
Devedesetih je bio liberalniji od socijalista, ali trideset godina kasnije vjeruje da je hiperkapitalizam otišao predaleko i da moramo razmišljati o prevladavanju kapitalizma, u novom obliku socijalizma, participativnom i decentraliziranom, federalnom i demokratskom, ekološkom i feminističkom. .
Ove kolumne, zajedno s dodatnim grafičkim prikazima, tabelama i tekstovima autora, i koje predstavljaju sintezu razmišljanja jednog od najvažnijih ekonomista našeg doba, odražavaju kako će se stvarna promjena, "participativni socijalizam", dogoditi tek kada građani oporavljaju alate koji im omogućuju da organiziraju vlastiti kolektivni život. Osim toga, oni predstavljaju iscrpan pregled svih glavnih ekonomskih, političkih i društvenih pitanja novijeg doba, od funkcioniranja EU -a, Brexita, povećanja nejednakosti, snage Kine i novih osi svjetske moći. najnovija zdravstvena i ekonomska kriza uzrokovana pandemijom koronavirusa.
