Kada se izraz "tarantinsko" proširio, znači da je dobri stari Quentin barem ostavio trag, u dobru ili u zlu. Jer ima onih koji ga vide samo kao poremećenog (izgled lika ne pomaže da se razmotri suprotno) i drugih koji ga vide kao ludog genija. Pitanje je da kafkijanski Usvojen je kao sinekdoha nadrealnog, Tarantinsko se povezuje sa neopravdanim nasiljem nabijenim crnim humorom.
Da je u pitanju samo nasilje, možda bi Tarantino ostao neprimijećen kao autor krvi. Poenta je da se pitanje podigne do tačke pretvaranja u genijalnost, prolivanje krvi ekscesima druge vrste i barem dosljedne radnje, obično mračne prirode, dobro ispričane. Priča koja, iako je na trenutke svjesno zamagljena, uvijek ukazuje na taj precizan horizont onih koji traže početak, razvoj i završetak s obratom.
Tarantinov uzlet došao je gotovo od njegovih smjelih početaka režiranja vlastitih scenarija. Sa "Reservoir Dogs" ju je već svirao i sve što je kasnije radio oduvijek je smatrano remek-djelom zbog nepogrešivog pečata iz onih prvih taktova koji bude uznemirujući morbiditet koji uvijek ide u prilog ispričanoj priči.
Top 3 preporučena Quentin Tarantino Movies
Pulp Fiction
DOSTUPNO NA BILOKOJ OD OVIH PLATFORMA:Film koji je već težio kultnom statusu čim je stigao na velika platna zbog inspiracije u tvrdo kuhanom podžanru pulp literature. Psihodelična priča u podzemnom svijetu koja je oporavila Johna Travoltu za uzrok holivudske slave. Nema sumnje zato što ga je Travolta uljepšao, ali i zato što ga je sama historija ovekovečila.
Jules i Vincent, dva ne tako bistra ubojica, rade za gangstera Marsellusa Wallacea. Vincent priznaje Julesu da ga je Marsellus zamolio da se brine o Miji, njegovoj privlačnoj ženi. Jules preporučuje oprez jer je vrlo opasno pretjerati sa šefovom djevojkom. Kada dođe vrijeme za posao, obojica biste trebali preći na posao. Njegova misija: povratiti misterioznu aktovku.
Ono što je fascinantno je igra koja daje tako naizgled jednostavan zaplet. I tu leži magija ovog filma i blistav prikaz u Tarantinovoj režiji. Zato što je radnja razvučena u svakoj sceni, modificirajući interes za opći razvoj događaja, ka pričama koje nas vode kroz poroke, zločin ili bilo koji aspekt u kojem se Tarantino rekreira kako bi probudio promjenjive, kaleidoskopske postavke kako bi se strukturirao u bogatu opšti mozaik duž putanje filma.
Prokleta kopilad
DOSTUPNO NA BILOKOJ OD OVIH PLATFORMA:Učiniti nasilje i krv morbidnim adrenalinom nešto je što Tarantino postiže s lakoćom stručnog hirurga koji radi na transplantaciji bubrega. Poenta je da ponudi konzistentan zaplet, tipično istorijsko okruženje koje on razbija da bi nam ga predstavio kao čudan, poremećen i urnebesno na momente. A tu je i Bred Pit sa onim pomračenim pogledom, ta lepotica koja prestaje da bude ljubazna, poput samozadovoljnog zeta, da se uroni u pogled od hiljadu metara koji je imao na vojnike traumatizovane u sukobima.
Neosporan duh osvete širio se kroz istoriju kao narod zadužen za pravdu protiv genocida (nešto kao Musolini na trgu u Milanu, filmska verzija). Poenta je da mi ne mislimo tako loše o lovu na naciste kojim nas vode Brad Pitt i društvo. Čak smo i blago zadovoljni filmskim masakrom i škiljimo dok Pitt isplaženim jezikom pokazuje na čelo zlih nacista, kao dijete koje slika akvarelima.
Da, to je zlokobni film, ali je i odličan avanturistički film, i dobra priča unutar perioda u Hitlerovoj Njemačkoj. Osim Brada Pitta, moramo istaći ulogu još jednog glumca kao što je Christoph Waltz, kojeg svi želimo ubiti vlastitim rukama...
Django razvezan
DOSTUPNO NA BILOKOJ OD OVIH PLATFORMA:Najbolje opravdanje za nasilje je osveta za nepravdu. Samo u slučaju Tarantina stvar poprima makijavelističku oštricu. Oko za oko i zub za zub i vrh za neke utrobe za štetu od interesa.
Vestern sa Jamiejem Foxxom, DiCapriom, Christoph Waltz…, spisak uobičajenih osumnjičenih, ponavljajućih Tarantinovih heroja i antiheroja koji već znaju o čemu je sve to pretjerano nasilje. Film koji također ima neku potvrdu, o premeštanju pokreta Blaxploitation iz sedamdesetih usred Divljeg zapada.
Rob Django kreće u svoju posebnu odiseju za slobodom. U brutalnom svijetu, divljem i neprijateljskijem prema crncima s juga Sjedinjenih Država, sve se čini kao da se zaključava kao labirint za preživljavanje. Rasna osveta, pucnjava posvuda, uobičajene (nikad zamorne) scene pune tarantinske napetosti, sa onom chicha mirnoćom koja prethodi oluji.
U onim scenama sablasne tišine u kojima se pregovara o slobodi crnca, film se produžava jer se može raditi samo pod Tarantinovim rediteljstvom. S mješavinom tjeskobe i morbidnosti koja nas predisponira da priznamo nasilje kao jedini izlaz, čak i ugodan izlaz kao pravdu protiv najzlokobnijeg neprijateljstva.
8 komentara na "3 najbolja filma Quentina Tarantina"