3 најбоље књиге Родрига Муњоза Авија

Можемо груписати типове писаца (и нећемо бити у праву, али поента је да поиграмо наш логички разум), према њиховој хроничнијој или емотивнијој страни. Другим речима, с једне стране, постоје наратори који нам причају приче, а са друге имамо оне који нам говоре како се те приче осећају. Родриго Муноз Авиа to je više od senzacija. I stvar tada postaje teža ali važnija kao nagrada.

U plemenitoj umetnosti romansiranja čulno malo njih postiže izvrsnost. Ако ишта Милан Кундера o Јосе Луис Сампедро. Što se tiče Munjoza Avije, ona se predaje misiji iz istine i ubeđenja, prskajući sopstvenu krv metalnom aromom, sirovom ukrašenom u njenom slučaju zbunjujućim i magičnim humorom. Stoga se uvek ceni to što u svojoj ulozi romanopisca odlučuje da argumente dotakne sa više oštrina. Jer sve ostalo je tako, više, lakše...

Najveće senzacije su one koje nam dolaze iz prošlosti sa tom melanholičnom tačkom. Miris drveta u vatri ili starog parfema koji nas povremeno napada iz pogrešnog tela. Volja da se tuga nadoknadi onim humorom koji iskreno izlazi iz suza, vrhunac je domišljatosti ovog pisca.

3 најбоља препоручена романа Родрига Муњоза Авија

Prodavnica sreće

Било је време када Глаттауер svi smo bili fascinirani obnavljanjem epistolarnog žanra umetnutog usred naprednih novih tehnologija. A stvar sa mejlovima u iščekivanju kraja pisama usred romantične veze onih iz prošlosti nas je uhvatila. Radilo se o velikoj seksualnoj napetosti uprkos odsustvu kontakta, sa notama frustracije i beznađa između nada i želja. Muñoz Avia dekonstruiše epistolariju ka apsurdu na koji konačno ukazuju tehnologija i mejlovi, WhatsApp i ono što će doći.

Karmelu Duranu treba nekoliko stvari u životu: kompjuter sa internetom, supermarket Онлине gde kupiti hranu na veliko i nekoliko sajber sagovornika za svađu. Ali sve se menja kada ga greška u porudžbini dovede u kontakt sa Mari Karmen, super menadžerom za korisničku podršku.

Prodavnica sreće je epistolarni roman, pisan u vidu mejlova, sa nezaboravnim protagonistom, donkihotovskom mešavinom Ignjatija iz Призивање цециуа i Helene iz 84, Цхаринг Цросс Роад. Priča o stvarnim ljudima, sa njihovim svakodnevnim avanturama, koja će osvojiti mesto u srcima čitalaca.

Prodavnica sreće

Psihijatri, psiholozi i drugi bolesnici

Latinajo ga je već upozorio: Lekovi vas leče ipsum. Što je isto, da niko nije slobodan od mentalnih bolesti. Još manje onih koji se ponašaju kao čuvari normalnosti, posmatrači filija i fobija koji su sposobni da progutaju volju bilo koga ili su izvedeni ka patološkim kanalima neslućenog konačnog razrešenja. Ništa bolje od romana na tu temu, na pragovima razuma koji nas čekaju u trenutku kada odlučimo da odlučno analiziramo svoj put u dubini egzistencijalnog. Stvar koliko tragična, toliko i puna prilika za mudrog pripovedača groteske, naše vitalne histrionike.

Rodrigo Montalvo je vrhunac smirenosti. Njegova deca, žena i mačka ga ludo vole. Radi, veoma umereno, u očevoj kompaniji i živi u ogromnoj kolibi. I pored toga, on je srećan čovek. Ili se barem u to oduvek verovalo.

Sve dok jednog lepog dana psihijatar, tačnije njegov zet, ne počne da sumnja u njega. I svet mu pada na glavu. Naš junak želi da zna šta mu je i posećuje konsultacije psihologa, psihijatara, hipnotizera i iscelitelja, koji daju urnebesna rešenja i, naravno, ne ustručavaju se da mu opljačkaju novčanik. Ali najveće iznenađenje neće doći do kraja, a doći će od onih koji ga najmanje očekuju...

Rodrigo Munjoz Avija uspeva da nas nasmeje i da razmišljamo u isto vreme. Njegov roman Psihijatri, psiholozi i drugi bolesnici Podseća nas između osmeha da, umesto da pokušavamo da budemo pravi u glavi, najbolji cilj za naše jednostavne živote treba da bude da živimo zadovoljni i da druge učinimo malo srećnijim.

Psihijatri, psiholozi i drugi bolesnici

Kuća slikara

Kao klinac imao sam prijatelja koji je bio sin slikara. A ta boemska scena u kojoj se on kretao delovala nam je tada sa idiličnom senzacijom najbukoličnije sreće. Ni televizija ni bilo šta što bi moglo da omete zdrav razgovor u kući mog prijatelja u gradu na obroncima Monkaja. Dobro jutro onima. U mnogim nijansama ova knjiga me podseća na onu idealizovanu viziju zasićenu bojama kreativnosti i domišljatosti. Niko bolje od autora da se udubi u ovaj privid života pretvorenog u roman.

U ovoj knjizi govorim o tome ko su bili moji roditelji i kakav je bio moj život sa njima. Čovek mora da piše o onome što najviše zna, mora da podeli, na najiskreniji način da je sposoban, najbolju priču koju nosi u sebi. U to vreme ovo je bila moja najbolja priča, moje roditelje, moje poreklo.

»Uvek sam verovao da sam u velikoj meri napravljen od boje. Moji roditelji su bili plastičari i upoznali su se i zaljubili zahvaljujući slikarstvu. U našoj kući iu našem porodičnom životu slikarstvo je bilo svuda. Nije bilo prostora za slikarstvo i prostora za roditelje ili za decu. Sve je bilo ujedinjeno. Bili smo deca slikarstva.

»Provela sam cela popodneva gledajući ih kako rade u svojim ateljeima, fascinirana plastičnim i zanatskim aspektom njihovog zanata. Voleo sam da imam roditelje toliko drugačije od mojih školskih drugova i pustio sam da aura koja je okruživala njihov stvaralački rad, uz priznanje da sam počela da otkrivam da imam, i mene okružuje, kao da je to što sam njihovo dete moja zasluga. Mnogo sam voleo i divio se svojim roditeljima, sa njihovim veoma različitim i jedinstvenim ličnostima, i želeo sam da ostanem sve vreme u njihovom bajkovitom svetu umetnika, političkih razgovora i zahteva, večera, putovanja, izložbi tu i tamo.

»Na dan kada mi je otac umro 1998., a majka 2011, otkrio sam da nisam samo od boje. Smrt nije uzela umetnike, ali je odnela ljude. Umetnik opstaje, traje za sve, ali sin kakav sam ja bio je izgubio roditelje. Ova knjiga govori o tome da vratite te ljude i podelite ih sa drugima."

Kuća slikara
оцени пост

Леаве а цоммент

Ова страница користи Акисмет како би смањила нежељену пошту. Сазнајте како се подаци вашег коментара обрађују.