3 najbolje knjige Michela Houellebecqa

Ništa bolje nego ponuditi kontroverznu priču da pobudi znatiželju i približi više čitatelja djelu koje na kraju zlata vrijedi.

Strategija ili ne, poanta je da od toga Michael Thomas, objavio svoj prvi roman u prestižnoj izdavačkoj kući, ali iz elitističkih manjina, već je izvukao svoju nestrukturiranu, kiselkastu i kritičku viziju da uzburka savjest ili utrobu. S tim narativno-ratobornim raspoloženjem, malo sam mogao zamisliti da će se na kraju otvoriti čitateljima iz svih spektra. Sofisticiranost na dnu radnje može na kraju biti sočna za svakog čitatelja ako forma, pakiranje, najizravniji jezik dopušta pristup tom intelektualnijem području. Što je isto, znati kako kliziti između žive akcije, doze kukute. Na kraju je Michel svoj rad posuo kontroverznim i oštro kritiziranim knjigama. Bez sumnje, to znači da njegova pripovijest budi i raspiruje najkritičniju dušu svakog čitatelja.

Y Michel Houellebecq on postiže tu ravnotežu u gotovo svemu što namjerava ispričati. U stilu a Paul Auster raspršiti svoju maštu između aktualnih romana, znanstvene fantastike ili eseja. Uspoređivanje uvijek budi nedoumicu. A istina je da trenutni, moderni, istraživački narativ nikada ne trasira identične putove između svojih najavangardnijih kreatora. Ali morate se osloniti na nešto da biste utvrdili vrijednost autora. Ako, za mene, Houellebecq ponekad destilira esencije Austera, eto, tako ostaje...

Njegova znanstveno -fantastična strana je aspekt koji mi se jako sviđa kod ovog autora. Kao i Margaret Atwood ponudio je u svom romanu Sluškinja bogatu distopiju koja budi savjest, Michel je učinio isto sa svojom nedavnom "Mogućnošću otoka", jednom od onih priča koje s vremenom dobivaju vrijednost koju imaju, kada vremena dođu do središta misli stvaratelja koji je kulminirao u ovom romanu. Za ostalo, u “Michelu s neizgovorljivim prezimenom” ima dosta toga za izabrati, a evo i mojih mišljenja o tome…

Tri najbolja romana Michela Houellebecqa koji se preporučuju

Uništenje

Budućnost je danas. Samo što nas ta apokaliptička budućnost kojom je okićen pojam budućnosti kao da nas opsjeda s više strana. Virusi, prenaseljenost, klimatske promjene, biblijske pošasti i budale posvuda. Ne trebaju nam više prikrivene poruke nijednog proroka, sranje nam je do koljena. Preostaje nam preživljavanje u potrazi za dostojanstvom, držanjem da tko god dođe s dva prsta ispred, može izvući nešto pozitivno iz našeg naslijeđa. Ovim Houellebecqovim romanom moglo se razumjeti o čemu smo mi, ljudi, radili, bez potrebe za Marxom ili Freudom ili Cervantesom...

Godina 2027. Francuska se priprema za predsjedničke izbore na kojima će vrlo vjerojatno pobijediti TV zvijezda. Snažni čovjek iza ove kandidature je aktualni ministar gospodarstva i financija Bruno Juge, kojemu kao savjetnik radi Paul Raison, protagonist romana, šutljiv i nevjernik.

Odjednom se na internetu počinju pojavljivati ​​čudni prijeteći videi – u jednom od kojih je ministar Juge giljotiniran – sa zagonetnim geometrijskim simbolima. A nasilje ide iz virtualnog u stvarni svijet: eksplozija teretnog broda u A Coruñi, napad na banku sperme u Danskoj i krvavi napad na migrantski brod uz obalu Mallorce. Tko stoji iza ovih činjenica? Antiglobalizacijske skupine? Fundamentalisti? sotonisti?

Dok Paul Raison istražuje što se događa, njihov se bračni odnos raspada, a njegov otac, umirovljeni špijun DGSI, doživi moždani udar i ostane paraliziran. Događaj dovodi do ponovnog susreta Paula s njegovom braćom: katoličkom sestrom i simpatizerom ekstremne desnice udanoj za nezaposlenog bilježnika i bratom restauratorom tapiserija oženjenim ogorčenim drugorazrednim novinarom iskrivljenih očnjaka. A osim toga, Paul će se morati suočiti s osobnom krizom kada mu se dijagnosticira teška bolest...

Houellebecq orkestrira ambiciozni totalni roman koji je mnogo stvari odjednom: triler s ezoteričnim rubovima, djelo političke kritike, oštar obiteljski portret te također intimna i egzistencijalna pripovijest o boli, smrti i ljubavi, što je možda jedino što može nas otkupiti i spasiti.

Provokativan i apokaliptični roman koji će, kao i obično u Houellebecqu, zaslijepiti ili šokirati. Ono što je sigurno je da nikoga neće ostaviti ravnodušnim, jer autor ima neobičnu vrlinu drmati savjest.

Mogućnost otoka

Houellebecqov veliki prodor u znanstvenu fantastiku kako bi na kraju donio tu vanjsku perspektivu na događaje u našem stvarnom svijetu. Između buke naše rutine, između frenetičnog tempa života, otuđenosti i kreatora mišljenja koji razmišljaju o nama, uvijek je dobro pronaći knjige kao što je Mogućnost otoka, djelo koje, iako dio apsolutno znanstvene fantastike okoliša, otvara naš um prema egzistencijalnoj misli apstrahiranoj od naših okolnosti.

Zato što znanstvena fantastika ima puno toga, postajući prizma s koje se vidi drugačije, svemirski brod s kojim se vidi naš svijet iz privilegirane vizije onog što je strano. Čitajući CiFi postajemo stranci svom svijetu, a samo izvana možemo objektivno razumjeti što se događa unutra. Daniel24 i Daniel25 su, kao što možete lako pogoditi, klonovi. Njegovo postojanje je beskonačno, besmrtnost je opcija.

Ali postojanje bez granica ima svoje zvjerske nedostatke. Kakav smisao može živjeti vječno ako pandan ne cijeni trenutak? Ovi klonovi su prazna bića, poništena. Sve funkcionira u životu zahvaljujući svom uobičajenom roku trajanja. Željeno je prolazno, žudi se za prolaznim, voli se ono što se može izgubiti. Ništa istinitije od ovih izuzetno lako razumljivih aksioma. Michel Houellebecq donosi svoj sarkastičan dodir, humor koji odjekuje kao jeka u praznom kozmosu, smijeh poput buke svih naših taština.

Dva klona, ​​24 i 25, pronalaze dnevnike svog iskonskog ja, izvornika, kako je nazvan u romanu. Svjedočanstvo o ovom konačnom biću iz kojega su otišla oba klonova dopire do njih sve dok ponovno ne aktiviraju svoju iskru života, onu koja se snažno pali jer također predviđa njihovo neizbježno nestajanje. Sumnje bude osjećaje i emocije. Ljubav i zadovoljstvo ponovno se pojavljuju, a onda se sve dovodi u pitanje, čak i zastarjela besmrtnost.

Karta i teritorij

Jedan od onih uznemirujućih trenutnih narativa za istraživanje granica fikcije. Jer ono što se događa u ovom romanu završava upadom u stvarni svijet, u okolnosti našeg svijeta i u samo okruženje autora koji je postao žrtvom vlastitih narativnih makinacija.

Jed Martin umjetnik je neobičnog djela koje ni u jednom trenutku nije postiglo najveći uspjeh. Izgovor za njegov uspjeh služi uranjanju u peripetije samog Jeda, poseban odnos s ocem koji završava plutajući kao konstanta u cijelom romanu, rekreacija svijeta koji se mijenja iz njegovog skromnog okruženja u njegov univerzum bogatstva , njegovi susreti i neslaganja s Olgom, ta ljubav u sjeni budući da nije bio nitko, priroda i denaturalizacija umjetnosti.

Mnogo bogatih nijansi punih humora i strogosti. Kad Jed upozna Michela Houellebecqa, predloži mu suradnju i oni postanu bliski prijatelji. Pa kad je pisac ubijen, Jed se na kraju umiješa u motive zločina u zbunjujućoj istrazi.

Ostale preporučene knjige Michela Houellebecqa…

Elementarne čestice

Osnovna stvar je kontradikcija. I istina napisana crno na bijelom jedini je kanal, najvjernije svjedočanstvo velike laži koja se bavi tolikim aspektima našeg svijeta.

Usredotočena na sastav današnje Francuske i njezine sfere moći odlučivanja, radnja napreduje sa duhovitim prijedlogom o sirovom, uznemirujućem nadrealizmu, resursu kojim Houellebecq majstorski vlada kako bi nam ponudio stalni osjećaj otuđenosti, promišljanja aksioma i još mnogo toga pozivanje na sumnju nego na kritiku.

Likovi Michela i Bruna, braće i antagonista u smislu njihove vizije svijeta i njihove predanosti asketskom, odnosno hedonističkom, završavaju sastavljanjem platna o ekstremizmima, filijama i fobijama, sve te nijanse bez mogućnosti sive boje da na kraju sastavljaju vitalne izbore.

Mama ih je prepustila vlastitim riječima, braća i sestre su reprezentacija tog polariziranog pojedinca na kojem se jedna i druga strana društva mogu graditi (u ovom slučaju s naglaskom na Francusku, ali mogućnost ekstrapolacije na bilo koje mjesto u svijetu)

Roman s futurističkim dodirima s kojim se ponekad zateknete kako se smijete groteski, sve dok odmah nakon toga ne shvatite da se i sami pridružujete toj groteski.

Intervencije

Tekstovi ove knjige, pisma, intervjui ili članci, pojavljivali su se od 1992. u raznim publikacijama, od NRF-a do Paris Matcha, 20 Ans ili Les Inrockuptibles. Više nisu bili dostupni. Govore o arhitekturi, filozofiji, zabavama, feminizmu, rehabilitaciji Francuza, reakcionarnog i faličnog muškarca, gluposti Jacquesa Préverta ili čak neprobavljivog Alaina Robbe-Grilleta... Bučno putovanje koje vuče odraz koherentnosti i oštrog zahtjeva.

Rezultat je neumoljiv: «Bilo nam je jako zabavno, ali zabava je gotova. S druge strane, književnost se nastavlja. Prolazi kroz šuplja razdoblja, ali onda se ponovno pojavljuje.” "Houellebecqove borbe su temeljne, neophodne, daju viziju umjetnosti i društva" (DNK). «Michel Houellebecq je ponekad smiješan, često inteligentan, uvijek definitivan» (Paulin Césari, Le Figaro). "Bitno ga je pročitati" (Les Inrockuptibles).

Više intervencija

Više od polovice tekstova u ovoj knjizi (pisma, intervjui ili članci) prvi su put prevedeni na španjolski 2011. godine, au istoj su zbirci objavljeni pod naslovom Intervencije. Sadašnje izdanje, ugradnjom novih tekstova, nastavlja tada zacrtanim putem koherentnosti i oštrog zahtjeva, neumoljive fakture.

Kako sam Michel Houellebecq kaže: «Iako ne tvrdim da sam angažirani umjetnik, u ovim sam tekstovima nastojao uvjeriti svoje čitatelje u valjanost svojih stajališta: rijetko na političkoj razini, uglavnom o društvenim temama, povremeno iz s vremena na vrijeme na književnoj razini.

Ovo su moje zadnje intervencije. Ne obećavam da ću uopće prestati razmišljati, ali obećajem da ću barem prestati komunicirati svoje misli i mišljenja javnosti, osim u slučajevima ozbiljne moralne nužde: na primjer, ako bi se eutanazija legalizirala [u Francuskoj] – ja nemoj misliti da će biti drugih, u vremenu koje mi je preostalo za život. Pokušao sam složiti te intervencije kronološkim redom, u mjeri u kojoj sam uspio zapamtiti datume. Postojanje, barem prividno, vremena oduvijek mi je smetalo; ali razvila se navika da se stvari gledaju u ovim terminima. Bar jednom, toleriram."

Više intervencija bitan je kompendij za pronicanje u misao jednog od najvažnijih pisaca našeg vremena.