S druge strane ribnjaka, dva američka autora na svoj način održavaju u životu plamen detektivskog žanra koji su u toj zemlji uspostavili dečki veliki kao hammett o svjećar. mislim Michael Connelly i koga danas pozivam u ovaj prostor: Karin klanje.
U oba slučaja ovih sadašnjih američkih policijskih pripovjedača, iako je istina da slijede najzlokobniju liniju žanra orijentiranu prema profilu psihopatskog ubojice ili traumi i posljedičnom trileru, nalazimo jasnu ulogu istražitelja ili policajac suočen sa slučajem koji zapljuskuje različite društvene sfere, ponekad s tom točkom prikrivene kritike prema mračnom mehanizmu svega.
La kriminalistička literatura, gdje danas ima mjesta za mnoštvo podžanrova koje čitatelji iz cijelog svijeta s užitkom proždiru, potrebni su autori poput Slaughter -a koji zadržavaju prepoznatljivu ulogu, koji nam predstavljaju jasne protagoniste koji čine dobro, iako podvrgnuti višestrukim iskušenjima koja humaniziraju oni i oni uranjaju u trenutnu močvaru politike, korupciju, vlastite duhove i najgore posljedice bilo kojeg od ovih aspekata koji završavaju kriminalom.
Serija Slaughter uspjela je vratiti taj izrazito policijski ukus, sa strahovima koji se obraćaju njenim protagonistima i s najzlobnijim slučajevima koji uključuju sve likove i koji pružaju to mjesto neizvjesnosti u skladu s evolucijom žanra. Dobitna mješavina bez sumnje.
Pa ipak, danas bi bilo netočno smatrati Slaughtera piscem kriminalističkih trilera. Najbolja stvar kod ove spisateljice je što se, nakon što je preuzela američki noir žanr, sada otvorila kombinacijama u kojima neizvjesnost dobiva na težini. To je dobra stvar u istraživanju vašeg posla. Pisac poput Slaughtera zna kako uspostaviti crni slučaj da na kraju graniči s mnogo više opcija.
3 najbolje preporučene knjige Karin Slaughter
zaboravljena djevojka
Zaborav je taj limb, odnosno čekaonica. Gdje svaka žrtva čeka svoje suđenje. Jer ako je istina da nas čeka konačni sud, ta ista pravda mora sustići događaje koji se zbivaju prije nego što se svo zlo svijeta završi u koncentraciji. Ili možda da spriječi da se ovo zlo još brže proširi. Inače bi đavao mogao slobodno lutati ako se čini da njegovim bijesima nedostaje ljudska pravda.
Djevojka s tajnom... Plaža Longbill, 1982. Emily Vaughn priprema se za maturalnu večer, vrhunac svakog srednjoškolskog iskustva. Ali Emily ima tajnu. I do kraja noći bit će mrtva.
Ubojstvo koje ostaje misterij... Četrdeset godina kasnije, Emilyno ubojstvo ostaje neriješeno. Njegovi prijatelji zbili su redove, obitelj se povukla, zajednica je krenula dalje. Ali sve će se to promijeniti.
Posljednja prilika za otkrivanje ubojice... Andrea Oliver dolazi u grad s jednostavnim zadatkom: zaštititi suca koji prima prijetnje smrću. Ali njegova misija je paravan. Jer, u stvarnosti, Andrea je tu da nađe pravdu za Emily i otkrije istinu prije nego što ubojica i nju odluči ušutkati...
Posljednja udovica
Svojim ovladavanjem različitim fokusima, na istoj radnji koja paralelno napreduje u superponiranim scenarijima, Karin klanje predstavlja nam jedan od onih romana na hronometar punih psihološke napetosti i maksimalne napetosti. Kad se zloupotrebi izraz "najambicioznije djelo", ideja završi istrošena. No, u slučaju Karin Slaughter ovaj novi roman znači proširenje horizonta radnje unatoč povezivanju s njegovom sagom o Willu Trentonu.
Jer već znamo da je Sara Linton dio iste ekipe kao Will i još nešto... ali ova priča nadmašuje sadržaj svega što je bilo prije. Odjel FBI-a, koji je stvorio autor, u ovoj je radnji preopterećen na svim razinama. Ponekad se napetost transformira u najcjelovitiji noir žanr kada se spoji sa surovom stvarnošću. U ovom romanu prolazimo kroz mračne krugove ekstremne desnice, ksenofobije i najogorčenijeg rasizma. I to možda nisu samo male skupine, nego netko tko ih podržava s visokih mjesta.
I naravno, kad se ludicima da put do provedbe plana, rezultati mogu biti poražavajući. Problem je u tome što ono što Karin pripovijeda ne zvuči tako zamišljeno u današnje vrijeme bombastičnih populizma koji uzburkavaju najgore u zajednicama.
Dobra kći
Dominacija žanra na kraju poziva autora da osjeti granice, da potraži nove ideje koje skaču iz temelja jednog žanra u drugi. U ovom romanu Karin Slaughter glumi detektivski roman koji ona nije.
Nema bolje udice za roman misterija od predstavljanja dvostruke misterije. Ne znam tko je bio briljantan autor koji je u ovoj uputi našao tajnu za svaki bestseler koji poštuje sebe.
Riječ je o postavljanju enigme (bilo to ubojstvo u slučaju kriminalističkih romana ili intriga koja se otkriva u romanima misterija) i istovremeno predstavljanje protagonista kao još jedne enigme u sebi. Ako je pisac dovoljno vješt, kod čitatelja će stvoriti magičnu zbunjenost koja će ga stalno držati prikovanog za knjigu.
Ušla je Karin Slaughter Dobra kći dosegnite tu razinu izvrsnosti tako da se vaš triler kreće u tom zagonetnom prostoru dvostruke enigme. Jer u odvjetniku Charlieu otkrivamo tu aromu tajnovitosti budući da nam je predstavljen njezin profil. Neki običaji i hobiji, nekoliko ekscentričnosti ...
Charliena prošlost mračna je zlokobna jama koja ju je pretvorila u žrtvu i naposljetku preživjelu, ali preživljavanje užasa uvijek ima svoju cijenu. I Charlie to zna. A kada nasilje ponovno izbije ispred nje, u malom društvu Pikevillea, Charlie se vraća mračnom zdencu kroz snove prizvane iz zlokobne stvarnosti u blizini.
Tada konačno misli da se neriješeni uzroci moraju zatvoriti kako bi se prevladao strah. Idemo naprijed ne znajući ima li sadašnja krvava sadašnjost mnogo veze s prošlošću koja se otvara poput rane bez šava.
Ali moramo znati, kakva sumnja. Krećemo se između otkrića i zaokreta koji se reproduciraju u tom rasponu od trideset godina između kojih se Charliein život promijenio i danas koji je također poremetio živote novih i nevinih žrtava.
Ponekad se pitate tko je najveća žrtva, ubijena osoba ili ona koja uspije pobjeći, a druga izgubi život. Psihološka horor priča o strahu od preživljavanja u strahu, o Charliejevoj traumi i stvarnosti, tvrdoglavoj u oporavku starih sjećanja.
Drugi preporučeni romani Karin Slaughter
Znate li tko je to?
Dolazi trenutak kada se svaki pisac crnog žanra bavi pitanjem identiteta, tim argumentom koji nas sve dovodi u sumnju u ono što jesmo, u trenutke koji čine naš život i u stvarnost o likovima koji su u interakciji roman našeg života.
Nema ništa bolje za to nego suosjećati s likovima poput Andree koji nas vode na teren sumnje pred trompe l'oeil stvarnosti kojemu podležu naša osjetila. Andreina majka je Laura, uzorna majka sa svojim čudima i generacijskim kontrastom, ništa čudno.
I naravno, samo kritični trenutak, trenutak u kojem se moramo suočiti s najvećim strahovima može na kraju izvaditi sve što nosimo u sebi. Poznavanje sebe izlaže se najvećoj opasnosti.
I tu dolazi veliko iznenađenje ovog romana, jer Laura nije ona Laura koju je njezina kći poznavala. Poznavanje majčine tajne značit će borbu protiv vremena kako bi im se spasili životi.
Intuicija
I dolazimo do onoga što je za mene najbolji roman iz te sjajne policijske serije ovog autora. Ovaj je roman ograničen na sagu o detektivu Willu Trentu.
Relevantan aspekt ove serije je da ona nije vječni nastavak, već se može čitati neovisno s punim užitkom. Najzanimljivije u ovom romanu je da sve počinje od moguće otmice.
Will je samo ikada čuo jedno dijete koje cmizdri, kao i svako drugo, koje je otvoreno pokazalo svoju dosadu. No, Will to ne vidi kao normalno, on je na aerodromu i nešto mu govori da djevojka ne bi trebala izraziti tu dosadu na tako pretjeran način.
Djevojka je molila da se vrati kući, a Will je tu poruku shvatio kao poruku djevojke koja nije s roditeljima (onima koji su uvijek jedini dom za dijete). Tek kad Will internalizira svoju slutnju da nešto nije u redu, djevojka je već nestala iz njegova vidokruga. Trent nema ništa, nema slučaja ... samo mu srce tone od tog predosjećaja straha koji može biti jednostavna intuicija.
No, svi znaju da Trent živi s tom intuicijom kao temeljem svog istraživanja. I tada počinje operacija lociranja djevojke ...
