Činjenica da je Frankfurt glavni sajam knjiga u svijetu nije slučajnost. Njemačka književna tradicija vodi nas kroz velika pera s oreolom transcendentnosti u bilo kojem žanru koji pogledamo. Od realizma koji je najbliži zemlji i njezinim okolnostima do najudaljenije fantazije našeg svijeta. Uvijek se u svakom žanru pojavljuje njemački pripovjedač ističući se među prosjekom. S solventnošću otpornom na bombe koja osigurava ne samo magnetski okvir za čitatelje svakog žanra, već i točku kreativnosti koja uvijek nadilazi nacionalnosti i pojavljuje se u ljudima blagoslovljenim muzama.
Možda sam to samo ja, ali o kojem god žanru riječ njemačkog dežurnog pisca može se osjetiti tračak fascinantnog egzistencijalizma u točno određenim dozama potrebnim u svakom žanru. A ako se pretpostavi, to bi moglo biti zbog jedinstvenog geografskog učinka. S jedne strane Sjeverno more, a s druge strane Baltik dopiru u svom trenju do najunutrašnje Njemačke, šireći unutarnje narativne prijedloge poput udaljenih odjeka sirena. Zapravo, romantizam je rođen u teutonskim zemljama...
Na stranu lutanja, evo idemo s mojim izborom najbolje njemačke književnosti. Kao u mojim odabirima pisci iz drugih zemaljaFokusiram se na novije vrijeme.
10 najpopularnijih njemačkih pisaca
Thomas Mann
Nitko ne zna kakav bi pisac bio Thomas Mann u Europi bez rata. No, u okolnostima u kojima je živio, od Prvog do Drugog svjetskog rata, s međuratnim razdobljem i završnim poratnim razdobljem, njegovo političko angažiranje kao intelektualnog uporišta nije ga ostavljalo ravnodušnim, koliko god ga to koštalo. Smiješno je to Thomas Mann postao je idealist s obje strane, postupno se okrećući ulijevo dok je nacizam dobivao prostor i primjenjivao svoju snagu kao bilo koje pravilo.
Prognan u nekoliko zemalja, američki državljanin dugi niz godina sve dok ga njegova deklarirana ljevičarska ideologija nije obilježila i u toj zemlji čiji je novi neprijatelj bila Rusija.
Vrlo uspješan autor, prvo u rodnoj Njemačkoj, a kasnije i u ostatku svijeta, već kad su njegove knjige bile zabranjene u Njemačkoj. Otac sinova isto tako idealističan kao on koji se nije ustručavao prijaviti u vojske protiv nacizma. Nobelova nagrada za književnost 1929.
Bez sumnje užurban život za ovog autora, vjerojatno najboljeg kroničara onoga što se u Europi doživjelo u burnoj prvoj polovici XNUMX. stoljeća.
Budući da je autor obilježen svojim čvrstim uvjerenjima (premda vremenom antagonističkim) i okolnostima, njegovo djelo na kraju ostaje impregnirano tom složenom europskom stvarnošću. No osnovno štivo donosi i neusporedivo uživanje u dobroj književnosti.
michael ende
Postoje dva fantastična štiva koja su apsolutno neophodna za svako dijete koje započinje književnost. Jedan je Mali princ Antoine de Saint-Exupéry, a drugi je Beskrajna pričaod michael ende. Ovim redoslijedom. Nazovite me nostalgičnim, ali mislim da nije luda ideja podići te temelje čitanja, koji ne blijede unatoč napretku vremena. Ne radi se o tome da se smatra da su nečije djetinjstvo i mladost najbolji, Dapače, radi se o spašavanju najboljeg svakog puta kako bi se nadišlo više kreacija "dodatne"..
Kao što to obično biva u mnogim drugim prilikama, remek-djelo, gigantska velika kreacija autora na kraju ga zasjeni. Michael Ende napisao je više od dvadeset knjiga, ali na kraju je njegova Beskrajna priča (snimljena u kino i nedavno revidirana za današnju djecu) postala nedostižna kreacija čak i za samog autora koji uvijek iznova sjedi ispred svog kutka za pisanje . Ne može postojati replika ili nastavak za savršeno djelo. Rezignacija, prijatelju Ende, smatraj da si to postigao, iako je to značilo i tvoje kasnije ograničenje... Ipak, zbog iznimne aktualnosti njegova velikog romana, morao sam ga staviti u vrh teutonskog pripovijedanja.
Patrick Suskind
Zanimljivo, zatvaram podij njemačkih pripovjedača s još jednim hit čudom. Ali jest da je Suskindova vrlo slična Endeovoj. Oni će zasigurno biti jedan od najznačajnijih slučajeva u povijesti književnosti posljednjih stoljeća.
Kao što sam rekao, neki pisci, umjetnici, glazbenici ili bilo koji drugi stvaraoci imaju tu sreću, sreću ili predodređenost da ni iz čega stvore remek-djelo. U slučaju plemenite umjetnosti pisanja, Patrick Suskind Za mene je to jedan od onih koje je dotakla sreća ili Bog. Štoviše, siguran sam da je njegov roman El parfem nastao na brzinu. Ne može biti drugačije. Apsolutno savršenstvo (bez veze sa svojim sjenama ili uzaludnim pokušajima) ne odgovara disciplini nego slučaju, prolaznom. Potpuna ljepota je stvar otiska, delirija, nema veze s racionalnim.
Netko ili nešto doista je posjedovalo autorove ruke da na kraju napiše tako savršeno djelo. U poznati roman Parfem, osjećaj: miris, preuzima svoju pravu osjetilnu moć, koju modernost obožava, vizualnom i slušnom. Nije li to moćnije sjećanje nego ikad povezano s mirisom?
Tuga dolazi kasnije. Kao kreator znate da to više nikada nećete moći učiniti, jer to niste bili vi, to su bile vaše ruke kojima su upravljali drugi, bili ste u posjedu drugih. Nije li tako bilo, prijatelju Patrick? Zato ostajete autor u sjeni. Bez pokazivanja u javnom životu svoje frustracije što ste upoznali slavu procesa stvaranja.
Hermann Hesse
U prvoj polovici XNUMX. stoljeća bila su dva europska pisca koja su se jako istaknula, jedan je bio već uzvišeni Thomas Mann a drugi je bio onaj koji ovdje stavljam na četvrto mjesto: Hermann Hesse. Obojica su bili Nijemci i oboje su prošli tim gorkim putem prema otuđenju domovine koga su čudno gledali.
I iz te otuđenosti uspjeli su ponuditi egzistencijalističku, fatalističku, dramatičnu književnost, ali u isto vrijeme popravljajući se od ideje da preživljavanje najgorih može dovesti samo do slobode i najautentičnijih tračaka sreće. Kako bi i bilo drugačije, na kraju su ostali prijatelji u svom stvaralačkom skladu. I tko zna, možda su na kraju hranili jedni druge kako bi napisali neka od svojih najboljih djela.
Zapravo, pomalo sam oklijevao odvojiti ih u ovom rangu. Ali Ende i Süskind čine mi se impresivnijima zbog svoje jedinstvene sposobnosti skladanja remek-djela koja su ih oboje proždirala. Hesse je napisao sjajne knjige između metaforičkog i filozofskog rezova koji se provlači između zapleta s ostatkom tragičnog i otpornosti. Mnoge njegove knjige danas posjećuju čitatelji u potrazi za motivacijom. Made in Hesse alegorije koje nadilaze svoje vrijeme zahvaljujući golemom poznavanju ljudske duše, emocija i horizonta kao ciljeva prema najpotpunijem mogućem preživljavanju.
Charlotte Link
Svestrani autor tamo gdje postoje, sposoban za najuznemirujući zaplet ili najstrastveniju intimnu priču. Jer donedavno Charlotte Link bio je jedan od najautoritativnijih glasova njemačkog i europskog krimića. I nastavlja biti referenca za tu sposobnost novih zapleta u svojoj bibliografiji. A to je da, nakon više od trideset godina posvećenih svijetu književnosti, Link maestralno barata svim tipovima potrebnim da dosegne razinu bestselera u svim vrstama djela.
Toliko da je nekada najprodavaniji autorski bend ostvaren u žanru zahtjevnom kao što je noir, Charlotte Link pridružila se starijoj narativnoj strani, s onom prisnošću koja plijeni i čitatelje iz pola svijeta kroz autore kao npr Maria Dueñas, na španjolskom tržištu, ili anne jacobs širom svijeta
Tako da zasigurno nikad ne znate gdje će sljedeći roman genijalnog i promjenjivog pripovjedača poput Linka puknuti. S vremena na vrijeme vrtoglavo pero, a na drugima dubina, sa skrupuloznom karakterizacijom likova za ulogu koju moraju odigrati u setu. Njemačka pouzdanost do konačnog obrata ili iznenađenja. Konkretno, vidjet ćete da ovdje ostajemo s njegovim mračnijim prijedlozima, ali bez umanjivanja njegovih velikih kameleonskih sposobnosti.
Bernard Schlink
U bilo kojoj drugoj profesiji ili posveti, oni koji neočekivano stignu označeni su kao početnici ili optuženi za upad. Dokazano je da književnost uvijek pozdravlja svakoga tko ima nešto zanimljivo ispričati raširenih ruku kad to učini s tom nužnom isporukom bilo kojeg dobrog pisca.
Prototipski primjeri ovog dolaska na pisma s vrlo različitih mjesta, koja na kraju postaju zajednički prostori, su, na primjer, liječnici s tipovima poput Robin Cook, ili zagovaranje s nemjerljivim John Grisham. U prostoru bliskom onom odvjetničke profesije nalazimo pravosuđe. A među sucima rijetki su prešli u izmišljenu pripovijest sa značajem bernhard schlink.
Poznavatelji ovog autora nisu mogli zamisliti, u svojoj praksi kao pravnik, da će moći ponuditi priče s tako humanističkom pozadinom, s zadivljujuća osjetljivost i pristupi koji su uznemirujući zbog svoje prirodne protuteže između egzistencijalnog i radnje ocrtano s vrstom pripovjedne učinkovitosti.
Životni automobili i sažete rečenice o prirodi duše koja u biti samo pokušava okupirati svoje dane jašući vlastite proturječnosti. Proturječja koja, kao stručni dokaz ili svjedočanstvo, samo nastoje otkriti onu konačnu istinu koja nas pokreće.
Schlink uvijek ocrtava vrlo detaljne likove u svom najdubljem dijelu, gdje žive neizrecive tajne, čak ni pod zakletvom. Radnja svakog njegovog romana uvijek se vrti oko briljantnosti protagonista pretvorenih u temelj, izložen pred žirijem čitatelja koji pozorno slušaju da izreknu presudu kao laici u pitanju života koji trebaju razumjeti tolike dragocjene enigme da tek na posljednjoj stranici pronalaze onu krajnju motivaciju da cijeli svoj život daju svojoj obrani.
Günter Grass
Günter Grass S vremena na vrijeme bio je kontroverzan autor zbog svog narativnog prijedloga s velikim dozama društvene i političke kritike. No, u isto vrijeme, slavni književnik sposoban predstaviti nam vrlo ljudske priče koje izviru iz te scenografije političkog kao gotovo uvijek nasilnog elementa suživota, barem u povijesnom razdoblju u kojem je morao živjeti i uvijek kroz sustave totalitarna moć politički ili ekonomski.
Pripovjedač Njemačke koji je proizašao iz Drugog svjetskog rata, i tvorac realističkog stila, s tim fatalističkim dodirom idealista na rubu da se uvjeri da je društveno gotovo uvijek izgubljena bitka, on će svoje književno djelo natopiti ta ideja o vječnim gubitnicima: ljudi, obitelji, pojedinci podvrgnuti hirovitim usponima i padovima velikih interesa i deformiranju domoljubnih ideala.
Čitanje Güntera Grassa vježba je približavanja europskoj unutarpovijesti, o kojoj se službenici ne brinu o prenošenju u službenu dokumentaciju i koju nam samo pisci poput njega predstavljaju sa svojom najopćenitijom grubošću.
Peter stamm
Nemir, u najširem i najpovoljnijem smislu izraza, bit je pisca poput njega Peter stamm. Tip otvrdnuo u pismima od onog najautentičnijeg samouka, onog koji nema kumove ni preporučna pisma.
I naravno, posrtanje je nešto svojstveno stanju tvorca svakog polja koji otkriva svoju kreativnu venu bez prethodnih obiteljskih korijena ili relevantnih kontakata u današnjem svijetu. Tek na kraju postoje mogućnosti za istinskog genija, unatoč svemu.
Njegov roman Agnes bio je ključ, to djelo neosporne kvalitete koje je na kraju srušilo uobičajene zidove podignute protiv razbaštinjenih i profanih u svijetu kakav je u ovom slučaju književni.
Stamm's je a intimnost egzistencijalist, iznenađen, sanjiv, otuđen i istodobno sublimiran svojom sažetom i briljantnom formom prema tom vrlo osobnom otisku. Nepogrešiv pečat uvijek potreban za otkrivanje pripovjedača različitih od prosječnosti i na taj način moći promatrati svijet i likove s kojima smo svi mi s novim prizmama.
Sebastian fitzek
Bit će da svaki odvjetnik ima unutar potencijalnog branitelja zločina, prema klijentu koji ga odabere. Ili jednostavno da pristup pravnom svijetu uzbuđuje neke muze koje se na kraju podvrgnu crnom žanru, umorne od nadahnuća viših strasti drugih vremena. Poanta je u tome Sebastian fitzek es još je jedan odvjetnik prešao u beletrističku književnost, poput naših Lorenzo Silva, bez odlaska dalje.
Una književnost iz pravne struke na kojoj njeni autori ruše pristupe pravosudnog trilera; bave se podzemnim svijetom (koji završava time što je sucu odgovoran manje nego što bismo željeli); ili pak uranjaju u crni žanr koji se povezuje s podmetanjima pravde koja je ponekad preslijepa.
U poseban slučaj odvjetnika Fitzeka Ono što se najviše može istaknuti je njegov intenzitet u nizu frenetičnih djela psihološke napetosti koji nas, umjesto da nas vodi kroz svijetle sudnice, vodi u mračne hodnike uma.
Romani u kojima se ponekad osjećate kao lutka na milost i nemilost neslućenih sudbina čudesno razvijene radnje, u koju ulazite bez moguće oprosti čitanja. Svaki čitatelj Fitzeka dijeli tu ideju o magnetizmu likova uvučenih u paukovu mrežu, jedva pokušavajući pobjeći do krajnosti gdje se čini da bi moglo doći do oslobađanja od labirintne zamke.
Kornelija Funke
Žanr fantazije koji se nalazi u Kornelija Funke kamen temeljac koji uravnotežuje naraciju velikih autora najepske naracije (recimo Patrick Rothfuss), s tradicionalnijom fantazijom (stavimo i njemačku michael ende). Sve u djetinjasta i mladenačka strana koja tu prijeko potrebnu književnost ozeleni kao protutežu ubrzanim romanima, ukusna za mlade čitatelje, ali lišena pozadine.
Zato što ćemo se složiti da postoji jaz između "Beskrajne priče" i knjige koja bi se mogla nazvati "Dan kada je Francisca otkrila da se zelena i crvena ne kombiniraju" (svaka sličnost sa stvarnošću puka je slučajnost). Funker obiluje, bilo u svojim sagama ili u pojedinačnim obrocima, u onim djelima klasičnih reminiscencija, to jest s moralom. Uvijek razvijajte čvorove izuzetnom domišljatošću.
Tako je s Funkeom mašta naše djece u dobrim rukama. Čak se i naša vlastita mašta može dobro okupati u pomlađivanju među zapletima ovog velikog njemačkog autora sposobnog suosjećati, kao što samo veliki pripovjedači znaju, sa onim svijetom između djetinjstva i rane mladosti, gdje možemo riješiti suštine o dobru i zlu koji se iz udaljenih svjetova projiciraju prema svjetovnijem ponašanju mladih.