Nakon njegova prethodnog romana Obradivo zemljište, David Trueba odmara se od fikcije kako bi nam predstavio knjigu sa sociološkim esejskim težnjama i nadahnućima.
Radi se o razmišljanju malo o transcendentalnom, o nijansama uklapanja između antropološkog i društvenog. Također se radi o izoštravanju i kritiziranju i refleksivnom protivljenju o našem zanošenju kao civilizaciji.
Čitanjem ove knjige naglašava se kontradiktorna potreba za individualizmom. Zato što je prirodno opravdati se kao osoba s obzirom na okolnosti svake od njih. Ali individualizam je dvosjekli mač u službi različitih interesa koji nas, u konačnici, vode do otuđenja ...
Držimo li se konceptualnog, moglo bi se reći da smo već uronjeni u društvo snova. Prava svih vrsta za svakog građanina, očekivano trajanje života, prostor za priznavanje svih posebnosti, demokracija ...
Tako uskoro brodom ideju opterećuje onaj drugi svijet u kojem ne postoji prethodna dobrota. I nažalost razumijemo da je to nužna protuteža. Do te mjere da pretpostavljaju katastrofalne priče o onom drugom svijetu koje su vijesti prosule prirodno ..., sve dok ne zapljusnu Zapad, gdje živimo mi koji imamo prava i slobode.
No izvan te ravnoteže, te opreme između onih odavde i onih od tamo, kontradikcija se nastavlja širiti među našim redovima, stanovnicima privilegiranog svijeta. Budući da su veliki misleći umovi znali dati najbolji tretman tom povijesno zarađenom individualizmu kao sloboda i prava. Odvojeni, manje smo jaki, stvarno smo ranjivi, na kraju sami postajemo robovi.
Oni koji vode velike političke, moćne i ekonomske interese na kraju znaju kako izvući najviše od nas jedan po jedan.
Rezultat je da na kraju vjerujemo da smo jedinstveni, slobodni, sposobni suočiti se sa svojom sudbinom. No, nakon što je prividno društvo pobijedilo u korist jednakosti, na kraju ćemo biti obrađeni i pregledani elementi. Podaci nas čine dijelom statistike prema potrošnji. Novi oblici poslovanja u kojima se svatko od nas zbraja u krivu, trend na zlokobnom grafikonu.
Da, istina je da naša napredna društva mogu ponuditi bolje životne, zdravstvene i emocionalne uvjete. A ipak ćete primijetiti da na kraju sav napredak završava usmjerenim na mjesto gdje se nalazi novac. Sreća potrošača, zdravlje potrošača, ljubav potrošača?
S obzirom na naše zanošenje, čini se kao da je ostalo samo jedno posljednje uporište, prostor za osvajanje naše duše do kojeg roboti mreže ne mogu dovršiti. A za nastavak obrane tog prostora i poduzimanje novih osvajanja prema učinkovitijoj ravnopravnosti, ne bi bilo druge nego ponovno se ujediniti, svatko sa svojim posebnim prostorom, ali sastaviti mrežu s kojom će se suočiti s onom drugom zamršenom mrežom najgoreg interesa.
David Trueba proširuje mnoge od ovih aspekata s realnom perspektivom, ponekad fatalističkom, ali uvijek uvjerenom u bitne promjene.
Sada možete kupiti La tiranía sin tiranos, novu knjigu Davida Truebe, ovdje:
1 komentar na "Tiranija bez tirana, David Trueba"