Potpuna fraza "Moram napisati knjigu" ukazuje na viziju onoga što se živjelo kao jedinstveno iskustvo. Nešto o čemu bi samo svjedočenje stavilo crno na bijelo natjeralo bi drhtaj samih bogova Olimpa. Zatim postoji ona druga fraza "Svaki dan kad počnem pisati roman" i onda je onaj koji drhti Stephen King suočeni sa jezivom idejom da se moramo natjecati s nekim improviziranim, ali slavnim piscima poput nas ...
Ali nitko ne razmišlja tako olako o pisanju eseja. Jer stvar ima svoju supstancu. Više od svega jer Dijelovi eseja idu mnogo dalje od korisnog početka, manje -više uspješnog čvora i urednog završetka kojim će osvojiti dežurnog čitatelja.
Prije svega, morate imati dobro sazrelu ideju o nekoj temi, o području ili poslu od našeg interesa ili znanja. Jer svi znamo lutati sve dok lutanje ne graniči s delirijem. Nema veze s velikim dozama istraživanja, pristupa i disertacije koje esej zahtijeva kako bi pridonio dotičnoj stvari.
Najveća vidovitost može slomiti pretenciozan i erudiran esej. Budući da nitko ne inzistira na tome da esej treba biti informativan, samo ako se ne radi, rad se svodi na znanje onih koji već znaju o toj temi i u ovom slučaju sva rasvjetljujuća moć dobrog eseja ostaje u požaru.
Suštine dobrog eseja
Ulazeći u pitanje onog "kako" napisati esej, mora biti jasno da sve može biti ispitni predmet. Pod krinkom trivijalnog, bilo koja naša izvedba, hobi, ljubav, pa čak i fobija ili fobija dopuštaju nam da proniknemo u prirodu aspekta na kojem ćemo "vježbati".
Temeljna je stvar ne zanositi se ispadom prenošenja svega što znamo. Prije svega, potrebno je dobro dokumentirati, teoretizirati, suprotstaviti se drugima, tražiti sintezu i tako hraniti onu knjigu koja bilježi najtranscendentniju stvarnost nečega za kasnije tumačenje.
Najzanimljiviji dio eseja je ta ravnoteža između objektivnosti i njezinih difuznih profila iz percepcije čovjeka. Budući da nam je na pragu između obje vizije dopušten najugodniji razvoj naših ideja. Naša argumentacija, nakon što su dostavljene prethodne informacije, dobiva vrijednost najboljeg argumenta, najbolje obrane, argumenta koji osvaja pa naše ideje tone.
Konačno, talog eseja koji smo u stanju napisati neće ići na predavanje o nekoj temi. Sažetak stvarnosti i razmišljanja oko te stvarnosti, aktivnosti, zadatka, znanosti ..., daje esejistici karakter novog stila kojim se dodaje arhitektura mišljenja. Zahvaljujući eseju, novi autori nadopunit će se i na kraju će strukturirati najsofisticiranije imaginarije na kojem će sastaviti znanost, običaj ili čak religiju.