U biti Grk, unatoč okolnostima turske vladavine Kretom kada Nikos Kazantzakis došao na svijet. Budući da je bez sumnje Kazantzakis jedna od kulturnih referenci dvadesetog stoljeća starog helenskog carstva, za široku javnost ponovno otkrivena filmom Anthonyja Queen književni protagonist Alexis Zorbas, no prethodno prepoznati od dobrih čitatelja koji su već diljem svijeta mogli pronaći njegova prva djela kap po kap.
I poput dobrog Grka, Kazantzakis svojim djelima ispisuje to ekstremno mediteransko svjetlo otoka zahvaljujući čijem se vitalnom bljesku rodio moderni svijet sa svojim vitalnim dilemama i odisejama, sa svojim kazalištem i izmišljenom literaturom rođenom prije tisućljeća među bogovima, herojima i kroničari sposobni probuditi zajedničku maštu cijelog planeta.
Nasljednik Nobelove nagrade za književnost, ali konačno je u posljednjem trenutku lišen slave heroja Ahila. Usprkos svemu, njegovi će romani uvijek ostati tako da svaki može prikupiti iz svoje svjetlosti, odraz koji dopire do njega najdublje.
3 najbolja preporučena romana Nikosa Kazantzakisa
Zorba Grkinja
Podizanje lika poput onog kulturnog totema koji nadilazi vremena samo je na visini pisaca poput Cervantes o Shakespeare. Ne radi se o usporedbi značaja likova ili njihove vrijednosti.
Riječ je o dubini, o tim načinima prolaska iz svijeta koji nije tako uobičajen kao književnost, u cijeli svijet. I ne, to što je film snimljen nije izgovor. Jer zasigurno su na ekran izneseni i život i djelo nebrojenih likova iz univerzalne književnosti ... Naravno, ako veliki geniji književnosti uravnoteže i kompenziraju ostale komponente zapleta kako bi od te cjeline napravili cjelinu, u Zorbi postoji samo Zorba, u dobru i u zlu, tako da se iznad svega ističe svojim rubovima i svojim ljudskim podvojenostima i svojim bijedama. U Zorbi je sve dublje i transcendentnije jer se cijela radnja vrti oko njega, njegova otkrića i analize iz blizine nekoga tko ga pokušava pomno proučiti poput kirurga duše.
Zorba ne popušta pred politički korektnim niti pretpostavlja herojske obrasce. Svoju tragikomediju živi intenzitetom luđaka, a ponekad i sjajem mudraca. U knjigama se ponekad traži mudrost, načini viđenja svijeta na transformativan način na bolje. Zorba se čini kao da se vratio od svega i suočava se s trompe l'oeil svog otvorenog grobnog postojanja kao a Dorian Grey zarobljen na otoku i otkriven kao novi Robinson Crusoe.
Siromah iz Asiza
Usuđuje se pristupiti izmišljenoj biografiji. Još više o likovima čija dokumentacija za prikupljanje ne sadrži čak ni usmeno svjedočanstvo. Njegova čuda, njegove kronike, svjetski opseg njegove evangelizacijske svrhe poznati su o San Franciscu.
No crpeći otuda biografiju upotpunjenu onim sjajem koji iskorištava anegdotu ponekad je odvažno, ako ne i riskantno. Još više kad je riječ o svetom karakteru. Pitanje je započeti demistificiranjem sveca, davanjem imena koje nas vodi do početka, prema ljudskom biću koje je još uvijek ništa osim svog siromaštva. Za autora poput Kazantzakisa koji je mogao proći kroz ateizam iz svojih početnih socijalističkih uvjerenja, ovo je djelo moralo biti pad s konja svetog Pavla. Ili možda samo vježba oslobađanja, humanizacije karaktera koji je utjecao na njega i od kojega je spasio najtranscendentnije, ljudsku sposobnost za otpornost, trud, predanost.
Možda je riječ o dobrom komunizmu, onom koji ne dolazi na vlast, ali se predaje uvjerenju u vjeru i nadu, osobito među onima koje je vlastita braća razbaštinila na Zemlji.
Krist ponovno razapet
Otkad je Kristova poruka tiskana u Bibliji, proturječja Crkve zadužene za patrimonijalizaciju Božjeg naslijeđa otvoreno su se očitovala.
Činilo se da je prvi kamen na kojem je izgrađeno kršćanstvo već osuđen da podnese sve vrste nesporazuma zainteresiranih za moć, volju za moć nad savješću sa strahom od religije kao savršenog oruđa. Početkom dvadesetog stoljeća u gradu Likóvrisi pripremamo se za Veliki tjedan. U međuvremenu, siromašni susjedi napadnutog grada hrle u Likóvrisi u očekivanju bratske pomoći.
U paradoksu predstavljanja Velikog tjedna i zanemarivanju braće pred masakrom, budi se radnja priče koja postavlja likove ispred novog Pilata i novog Sinedriona. A možda će kraj biti ista žrtva ponovno opterećena krivnjom. Osim ako netko ne odluči djelovati kao Crkva, doista bi djelovao pod premisama ljubljenog Isusa Krista.
