3 najbolje knjige Michela Houellebecqa

Ništa bolje nego ponuditi kontroverznu priču da pobudi znatiželju i približi više čitalaca djelu koje na kraju zlata vrijedi.

Strategija ili ne, poenta je da od toga Michael Thomas, objavio je svoj prvi roman kod prestižne izdavačke kuće, ali iz elitističkih manjina, već je izvukao svoju nestrukturiranu, kiselu i kritičku viziju da uzburka savjest ili utrobe. S tim narativno-ratobornim duhom, malo bih mogao zamisliti da će se na kraju otvoriti čitaocima sa svih strana. Sofisticiranost na dnu zapleta može na kraju biti sočna za svakog čitaoca ako forma, pakovanje, najdirektniji jezik omogućavaju pristup tom intelektualnom području. Što je isto, znati kliziti između žive akcije, doze kukute. Na kraju, Michel je svoj rad posipao kontroverznim i oštro kritiziranim knjigama. Bez sumnje, to znači da njegova priča budi i uzburkava najkritičniju dušu svakog čitaoca.

Y Michel Houellebecq on postiže tu ravnotežu u gotovo svemu što namjerava reći. U stilu a Paul strogi da rasprši svoju maštu između aktuelnih romana, naučne fantastike ili eseja. Upoređivanje uvijek izaziva sumnje. A istina je da sadašnji, moderni, istraživački narativ nikada ne prati identične puteve između svojih najavangardnijih kreatora. Ali morate se osloniti na nešto da biste utvrdili vrijednost autora. Ako za mene Houellebecq s vremena na vrijeme destilira esencije Austera, e, tako to i ostaje...

Njegova naučnofantastična strana je aspekt koji mi se jako sviđa kod ovog autora. Kao i Margaret Atwood ponudivši u svom romanu Sluškinja bogatu distopiju koja podiže savjest, Michel je učinio isto sa svojom nedavnom "Mogućnošću otoka", jednom od onih priča koja vremenom dobiva vrijednost koju ima, kada vremena dođu u prvi plan misli tvorac koji je kulminirao u ovom romanu. Inače, u “Mišelu sa neizgovorivim prezimenom” ima dosta toga da se bira, a evo i mojeg mišljenja o tome…

3 preporučena romana Michela Houellebecqa

Uništavanje

Budućnost je danas. Samo što se čini da nas ova apokaliptična budućnost kojom je okićen pojam budućnosti opsjeda sa više strana. Virusi, prenaseljenost, klimatske promjene, biblijske pošasti i budale posvuda. Više nam ne trebaju prikrivene poruke nijednog proroka, sranje nam je do koljena. Preostaje nam preživljavanje u potrazi za dostojanstvom, držanjem da ko god dođe sa dva prsta ispred izvuče nešto pozitivno iz našeg naslijeđa. Sa ovim Houellebecqovim romanom moglo se razumjeti o čemu smo mi, ljudi, radili, bez potrebe za Marxom ili Frojdom ili Cervantesom...

Godina 2027. Francuska se sprema za predsjedničke izbore na kojima će vjerovatno pobijediti TV zvijezda. Snažni čovjek iza ove kandidature je aktuelni ministar privrede i finansija Bruno Juge, kojem kao savjetnik radi Pol Raison, protagonista romana, ćutljiv i nevjernik.

Odjednom na internetu počinju da se pojavljuju čudni prijeteći video snimci – u jednom od kojih je ministar Juge giljotiniran – sa zagonetnim geometrijskim simbolima. A nasilje ide iz virtuelnog u stvarni svijet: eksplozija teretnog broda u Korunji, napad na banku sperme u Danskoj i krvavi napad na čamac migranata kod obale Majorke. Ko stoji iza ovih činjenica? Antiglobalističke grupe? Fundamentalisti? Satanisti?

Dok Pol Rejson istražuje šta se dešava, njihova bračna veza se raspada i njegov otac, penzionisani špijun DGSI, doživi moždani udar i ostane paralizovan. Događaj dovodi do ponovnog susreta Paula sa njegovom braćom: sestrom katoličkom i simpatizerom ekstremne desnice udatom za nezaposlenog notara i bratom restauratorom tapiserija oženjenim ogorčenim drugorazrednim novinarom iskrivljenih očnjaka. Osim toga, Paul će morati da se suoči sa ličnom krizom kada mu se dijagnostikuje teška bolest...

Houellebecq orkestrira ambiciozni totalni roman koji je mnogo stvari odjednom: triler sa ezoteričnim rubovima, djelo političke kritike, oštar porodični portret i također intimna i egzistencijalna pripovijest o boli, smrti i ljubavi, što je možda jedino što može nas iskupiti i spasiti.

Provokativan i apokaliptični roman koji će, kao i obično u Houellebecqu, zaslijepiti ili šokirati. Ono što je sigurno jeste da nikoga neće ostaviti ravnodušnim, jer autor ima neobičnu vrlinu da drma savest.

Mogućnost ostrva

Houellebecqov veliki pohod na naučnu fantastiku kako bi na kraju doveo tu vanjsku perspektivu u događaje u našem stvarnom svijetu. Između buke naše rutine, između frenetičnog tempa života, otuđenja i kreatora mišljenja koji misle o nama, uvijek je dobro pronaći knjige kao što je Mogućnost ostrva, djelo koje je, iako dio apsolutno naučne fantastike. okruženje, otvara naše umove prema egzistencijalnoj misli apstrahovanoj od naših okolnosti.

Zato što naučna fantastika ima mnogo toga, postajući prizma iz koje se vidi drugačije, svemirski brod s kojim se vidi naš svijet iz privilegirane vizije onog što je strano. Čitajući CiFi postajemo stranci svom svijetu, a samo izvana možemo objektivno razumjeti što se događa unutra. Daniel24 i Daniel25 su, kao što možete lako pogoditi, klonovi. Njegovo postojanje je beskonačno, besmrtnost je opcija.

Ali postojanje bez granica ima svoje zverske nedostatke. Kakav smisao može živjeti vječno ako pandan ne cijeni trenutak? Ovi klonovi su prazna bića, poništena. Sve funkcioniše u životu zahvaljujući svom uobičajenom roku trajanja. Poželjno je prolazno, za efemernim se žudi, voli se ono što se može izgubiti. Ništa istinitije od ovih izuzetno lako razumljivih aksioma. Michel Houellebecq donosi svoj sarkastičan dodir, humor koji odjekuje kao eho u praznom kosmosu, smijeh poput buke svih naših sujeta.

Dva klona, ​​24 i 25, pronalaze dnevnike svog iskonskog ja, originala, kako je nazvan u romanu. Svjedočanstvo o ovom konačnom biću iz kojega su otišla oba klonova dopire do njih sve dok ponovo ne aktiviraju svoju iskru života, onu koja se snažno pali jer također predviđa njihovo neizbježno nestajanje. Sumnje budi osjećaje i emocije. Ljubav i zadovoljstvo ponovo se pojavljuju, a onda se sve dovodi u pitanje, čak i zastarjela besmrtnost.

Mapa i teritorij

Jedan od onih uznemirujućih trenutnih narativa za istraživanje granica fikcije. Jer ono što se događa u ovom romanu završi upadom u stvarni svijet, u okolnosti našeg svijeta i u samo okruženje autora koji je postao žrtvom vlastitih narativnih mahinacija.

Jed Martin umjetnik je neobičnog djela koje niotkuda postiže najveće uspjehe u beznačajnom djelu. Izgovor za njegov uspjeh služi uranjanju u peripetije samog Jeda, posebnom odnosu s ocem koji završava plutajući kao konstanta u cijelom romanu, rekreaciji svijeta koji se mijenja iz njegovog skromnog okruženja u njegov univerzum bogatstva , njegovi susreti i neslaganja s Olgom, ta ljubav u sjeni jer nije bio niko, priroda i denaturalizacija umjetnosti.

Mnoge i bogate nijanse pune humora i strogosti. Kad Jed upozna Michela Houellebecqa, predlaže da radi s njim i postaju mu bliski prijatelji. Dakle, kada je pisac ubijen, Jed se na kraju umiješa u motive zločina u zbunjujućoj istrazi.

Ostale preporučene knjige Michela Houellebecqa…

Elementarne čestice

Osnovna stvar je kontradikcija. A istina napisana crno na bijelom jedini je kanal, najvjernije svjedočanstvo velike laži koja se odnosi na mnoge aspekte našeg svijeta.

Fokusirana na sastav današnje Francuske i njene sfere moći odlučivanja, radnja napreduje sa duhovitim prijedlogom o sirovom, uznemirujućem nadrealizmu, resursu koji Houellebecq majstorski svladava kako bi nam ponudio stalni osjećaj otuđenosti, promišljanja aksioma i još mnogo toga pozivanje na sumnju nego na kritiku.

Likovi Michela i Bruna, braće i antagonista u smislu njihove vizije svijeta i njihove posvećenosti asketskom, odnosno hedonističkom, završavaju sastavljanjem platna o ekstremizmima, filijama i fobijama, sve te nijanse bez mogućnosti sive boje da na kraju sastavljaju vitalne izbore.

Majka ih je sama prepustila, braća i sestre su reprezentacija tog polariziranog pojedinca na kojem se jedna i druga strana društva mogu graditi (u ovom slučaju s fokusom na Francusku, ali mogućnost ekstrapolacije bilo gdje u svijetu)

Roman s futurističkim dodirima s kojim se ponekad zateknete kako se smijete grotesknom, sve dok odmah nakon toga ne shvatite da se i sami pridružujete toj groteski.

Intervencije

Tekstovi ove knjige, pisma, intervjui ili članci, pojavljivali su se od 1992. godine u raznim publikacijama, od NRF do Paris Match, 20 Ans ili Les Inrockuptibles. Više nisu bili dostupni. Govore o arhitekturi, filozofiji, zabavama, feminizmu, rehabilitaciji Francuza, reakcionarnog i falokratskog muškarca, gluposti Jacquesa Preverta ili čak neprobavljivog Alaina Robbe-Grilleta... Odjekujuća turneja koja odslikava koherentnost i oštru potražnju.

Rezultat je neumoljiv: „Bilo nam je jako zabavno, ali zabava je gotova. S druge strane, književnost se nastavlja. Prolazi kroz šuplje periode, ali onda ponovo izlazi na površinu.” "Houellebecqove borbe su fundamentalne, neophodne, one daju viziju umjetnosti i društva" (DNK). „Mišel Uelbek je ponekad zabavan, često inteligentan, uvek definitivan” (Paulin Césari, Le Figaro). "Važno je to pročitati" (Les Inrockuptibles).

Više intervencija

Više od polovine tekstova u ovoj knjizi (pisama, intervjua ili članaka) prvi put je prevedeno na španski 2011. godine, a objavljeni su u istoj zbirci pod naslovom Intervencije. Ovo izdanje, sa ugradnjom novih tekstova, nastavlja putovanjem koherentnosti i akutne potražnje, neumoljive fakture, tada iscrtane.

Kako sam Michel Houellebecq priča: „Iako ne tvrdim da sam posvećen umjetnik, u ovim sam tekstovima nastojao da uvjerim svoje čitaoce u opravdanost svojih gledišta: rijetko na političkom nivou, uglavnom o društvenim pitanjima, povremeno od s vremena na vrijeme na književnom nivou.

Ovo su moje posljednje intervencije. Ne obećavam da ću uopšte prestati da razmišljam, ali obećavam da ću bar prestati da iznosim svoje misli i mišljenja javnosti, osim u slučajevima ozbiljne moralne hitnosti: na primer, ako bi eutanazija bila legalizovana [u Francuskoj] – ja nemojte misliti da će biti drugih u vremenu koje mi je preostalo da živim. Pokušao sam da posložim ove intervencije hronološkim redom, u mjeri u kojoj sam uspio zapamtiti datume. Postojanje vremena, barem prividno, oduvijek mi je jako smetalo; ali se razvila navika da se stvari gledaju u ovim terminima. Jednom tolerišem."

Više intervencija je neophodan kompendijum za udubljivanje u misao jednog od najvažnijih pisaca našeg vremena.