al već otišao Milan kundera, tačnije njegovom radu, nasumično sam pristupila izgubivši se u biblioteci svojih roditelja. To su bili moji adolescentski dani u kojima su knjige počele biti više od ukrasnih elemenata.
Nepodnošljiva lakoća bića postao je a inicijacijski rad na egzistencijalizmu mladog čovjeka. Taj klinac kojeg sam ja počinjao da nazire teška pitanja koja su kompenzirana lakoćom doba posvećenog drugim stvarima...
U toj magičnoj ravnoteži života koji treba otkriti, pojavio se ovaj Čeh, pravi genije koji će uvijek nedostajati na nivou Jose Luis Sampedro, tražeći nacionalni paralelizam u transcendenciji svojih zapleta.
Nezaboravni Kundera sa svojim inicijalno retoričkim pitanjima koja su na kraju dobila ispunjen odgovor, odgovor koji vas je razotkrio ogoljenog pred vašim sopstvenim novonastalim sumnjama o tome šta je postojati, o tome šta je postići djelić besmrtnosti u ritmu povoljnih sekundi za to.
Za mene nesumnjivo vrlo poseban autor čije rangiranje tri fundamentalna romana (vrlo preporučljivo), obilježeno je već spomenutim prvim čitanjem.
Top 3 preporučena romana Milana Kundere
Nepodnošljiva lakoća bića
Roman koji bi doveo do hipotetičkog kraja zajedno s mnogim drugim u konačnom izboru svjetske književnosti. Ta nepodnošljiva lakoća najavljena naslovom je najizraženija u ljubavi, odnosno u sljedećem slomu srca koji se osjeća nesposobnim da povrati ono što je bilo.
Miješanje ljubavi i filozofije je poput sjedinjavanja strasti i razuma, a mogućnost pripovijedanja je nešto poput pisanja o cjelokupnom ljudskom postojanju. A iz tog jednostavnog i blagog pojma je ova knjiga koju sam već naznačio: Posebni trenuci ili općenito postojanje.
Pokušajte ostvariti snove ili uronite u čaroliju trenutka koji prolazi. Nemoguće ravnoteže same činjenice postojanja. Nikada nećete pronaći roman s filozofskim prizvukom koji vam omogućuje da tako olako pristupite najsofisticiranijim idejama, onima koje planiraju postojanje naših osjećaja i našeg svijeta kao gotovo neodvojivu percepciju.
Besmrtnost
Biću predvidljiv, izuzetno predvidljiv. Ali velika djela imaju tešku raspravu. A ako dođu dva po dva, onda je na kraju stvar slučaja šta određuje prvo i drugo mjesto.
Iz ovog romana zadržavam ideju Agnes. Slika žene koja pozira za priču, koja izgleda kao da pretjeruje, ali zapravo samo pokušava učiniti da vidite tu besmrtnost trenutka. U trenutku kada vas pogleda i u trenutku kada se oprosti. Agnes obeležava vremena odavde do večnosti.
Radi se o učenju razaznavanja onih subjektivnih slika koje zaustavljaju naš svijet da se približi Olimpu bogova u punom postojanju, neposredno prije nego što izgubimo oslonac i potonemo nazad u dolinu.
I još jednom filozofija, mudrost istaknutih umova u istoriji koji su u nekom trenutku stali da razmišljaju o gracioznosti gesta. Zapadna mudrost da otkrije da se ništa ne zna kada se magija dogodi.
Kao protivtežu istoriji, srećemo profesora Avenarija, sposobnog da se oslobodi svojih kompleksa smrtnosti da se prepusti zaboravu i glupom pokušaju da produži ljepotu prolaznog.
Zavesa
Kunderini motivi da se prepusti književnosti kao kanal koji će prodrmati njegovu filozofiju u svijet. Staro pitanje o tome zašto je pisanje opravdano u istoriji same književnosti, u osećaju ovekovečenom u delima divovskih pisaca.
„Samo velika umjetnost romana sposobna je na trenutak potrgati zavjesu predrasuda i predtumačenja kojima dešifrujemo ne samo svoj život već i čitavu istoriju čovječanstva.
Štoviše, možda je roman posljednja opservatorija koja nam omogućuje da prihvatimo ljudsko postojanje u cjelini i da "bacimo pogled na dušu stvari".
Romanopisac i esejista Milan Kundera nas na zavjesu poziva da učestvujemo u tajnom dijalogu velikih imena zapadne tradicije.
Neka djela osvjetljavaju druga, pisci otkrivaju neobične aspekte u svojim prethodnicima, što će zauzvrat inspirirati njihove nasljednike na vrlo različite načine: Rabelais, Cervantes, Diderot, Fielding, Flaubert, Joyce, Kafka, García Márquez ... Rezultat je mali i posebnu književnu "plejadu" koju Kundera dijeli s čitateljima i prosvjetljujuću ličnu istoriju književnosti. "
Druge preporučene knjige Milana Kundere
Otet Zapad
Smatrajući Kunderu jednim od najbriljantnijih evropskih pisaca XNUMX. vijeka, pokušaj povratka socioloških pojmova o evropskom XNUMX. vijeku bez računanja na njega značilo bi ostaviti za sobom svu tu literaturu koja sadrži najstvarnije prikaze događaja. I kao što se obično događa s onim što napišu umovi koji su tako istaknuti kao što je Kunderin, vraćanje određenih tekstova podrazumijeva otkrivanje samoispunjavajućih proročanstava u supstanciji i obliku...
Češka kultura 1967-ih uživala je iznenađujuću vitalnost: književnost, pozorište i bioskop pokazali su izuzetnu originalnost i raznolikost, u oštroj suprotnosti sa ubrzanom dekompozicijom političkih struktura i naletom stroge cenzure. Ovo djelo sadrži dva teksta velikog češkog intelektualca: njegov govor pred Kongresom književnika XNUMX. godine, u kojem se hrabro zalaže za autonomiju kulture i slobodu stvaralaca, i Otet Zapad (1983), dugačak članak koji je u to vrijeme izazvao živu političku debatu u glavnim evropskim kulturnim publikacijama.
U kontekstu svoje male zemlje, usred komunističke diktature, autor se pita kolika je težina varvarstva u istoriji i ljudskim bićima, i na predosećajni način upozorava na pretnje iz Rusije (tada Unije Sovjetski) naspram ostatka Evrope.
