S druge strane jezera, dva američka autora na svoj način održavaju u životu plamen detektivskog žanra koji su u toj zemlji ustanovili momci veliki kao Hammett o svjećar. mislim Michael Connelly i koga danas pozivam u ovaj prostor: Karin Slaughter.
U oba slučaja ovih sadašnjih američkih policijskih pripovjedača, iako je istina da slijede najzlokobniju liniju žanra orijentiranu prema profilu psihopatskog ubojice ili traumi i posljedičnom trileru, nalazimo jasnu ulogu istražitelja ili policajac suočen sa slučajem koji zapljuskuje različite društvene sfere, ponekad s tom tačkom prikrivene kritike prema mračnom mehanizmu svega.
La kriminalistička literatura, gdje danas postoji prostor za mnoštvo podžanrova koje čitatelji iz cijelog svijeta s užitkom proždiru, potrebni su autori poput Slaughter -a koji zadržavaju prepoznatljivu ulogu, koji nam predstavljaju jasne protagoniste koji čine dobro, iako podvrgnuti višestrukim iskušenjima koja humaniziraju oni i oni zapadaju u trenutnu močvaru politike, korupciju, svoje duhove i najgore posljedice bilo kojeg od ovih aspekata koji završavaju kriminalom.
Serija Slaughter uspjela je vratiti taj izrazito policijski ukus, sa strahovima koji se bave njenim protagonistima i sa naj perverznijim slučajevima koji uključuju sve likove i koji pružaju tu tačku neizvjesnosti u skladu s evolucijom žanra. Dobitna kombinacija bez sumnje.
Pa ipak, smatrati Slotera piscem krimi trilera danas bi bilo netačno. Najbolja stvar kod ove spisateljice je to što se, nakon što je preuzela američki noir žanr, sada otvorila kombinacijama u kojima neizvjesnost dobiva na težini. To je dobra stvar u istraživanju svog posla. Pisac kao što je Slaughter zna kako uspostaviti crni slučaj da se na kraju graniči s mnogo više opcija.
3 najbolje preporučene knjige Karin Slaughter
Zaboravljena devojka
Zaborav je taj limbo, tačnije čekaonica. Gdje svaka žrtva čeka svoje suđenje. Jer ako je istina da nas čeka konačna presuda, ta ista pravda mora sustići događaje koji se dešavaju prije nego što se svo zlo u svijetu koncentriše. Ili možda da spriječimo da se ovo zlo još brže širi. U suprotnom, đavo bi mogao slobodno lutati ako se čini da njegovim zločinima nedostaje ljudska pravda.
Djevojka sa tajnom... Longbill Beach, 1982. Emily Vaughn se priprema za matursko veče, vrhunac svakog srednjoškolskog iskustva. Ali Emily ima tajnu. I do kraja noći, ona će biti mrtva.
Ubistvo koje ostaje misterija... Četrdeset godina kasnije, Emilyno ubistvo ostaje neriješeno. Njegovi prijatelji zbili su redove, njegova porodica se povukla, zajednica je krenula dalje. Ali sve će se to promijeniti.
Posljednja šansa da se otkrije ubica... Andrea Oliver dolazi u grad s jednostavnim zadatkom: da zaštiti sudiju koji prima prijetnje smrću. Ali njegova misija je paravan. Jer, u stvarnosti, Andrea je tu da pronađe pravdu za Emily i otkrije istinu pre nego što ubica odluči da i nju ućutka...
Poslednja udovica
Svojim ovladavanjem različitim fokusima, na istoj radnji koja paralelno napreduje u superponiranim scenarijima, Karin Slaughter predstavlja nam jedan od onih romana na hronometar punih psihološke napetosti i maksimalne napetosti. Kada se zloupotrebi izraz „najambicioznije djelo“, ideja završava istrošeno. Ali u slučaju Karin Slaughter, ovaj novi roman znači proširenje horizonta zapleta uprkos povezivanju sa njenom sagom o Will Trentonu.
Jer već znamo da je Sara Linton dio istog tima kao Will i još nešto..., ali ova priča prevazilazi suštinu svega što je bilo prije. Odjeljenje FBI-a, koje je stvorio autor, preplavljeno je na svim nivoima u ovoj radnji. Ponekad se napetost pretvara u najpotpuniji noir žanr kada se poveže sa surovom stvarnošću. U ovom romanu krećemo se kroz mračne krugove ekstremne desnice, ksenofobiju i najogorčeniji rasizam. I to ne mogu biti samo male grupe, već neko ko ih podržava sa visokih pozicija.
I naravno, kad se ludacima da put do provedbe plana, rezultati mogu biti poražavajući. Problem je u tome što ono što Karin pripovijeda ne zvuči tako lažno u današnje vrijeme bombastičnog populizma koji uzburkava najgore u zajednicama.
Dobra ćerka
Dominacija žanra na kraju poziva autora da osjeti granice, da traži nove ideje koje skaču s osnove jednog žanra na drugi. U ovom romanu Karin Slaughter glumi detektivski roman koji ona nije.
Nema bolje udice za misteriozni roman od predstavljanja dvostruke misterije. Ne znam ko je bio briljantan autor koji je u ovom vodiču pronašao tajnu svakog bestselera koji poštuje sebe.
Radi se o postavljanju enigme (bilo da se radi o ubistvu u slučaju kriminalističkih romana ili intrigi koja će se otkriti u romanima misterija) i istovremenom predstavljanju protagonista kao još jedne enigme u sebi. Ako je pisac dovoljno vješt, stvorit će magično zbunjenost kod čitaoca koje će ga stalno držati prilijepljenim za knjigu.
Ušla je Karin Slaughter Dobra ćerka dosegnite taj nivo izvrsnosti tako da se vaš triler kreće u tom zagonetnom prostoru dvostruke enigme. Jer u advokatu Charlieu otkrivamo tu aromu tajnovitosti budući da nam je predstavljen njen profil. Neki običaji i hobiji, nekoliko ekscentričnosti ...
Čarlijeva prošlost je mračna zlokobna jama koja ju je pretvorila u žrtvu i na kraju u preživjelog, ali preživljavanje užasa uvijek ima cijenu. I Charlie to zna. A kada pred njom ponovo izbije nasilje, u malom društvu Pikeville, Charlie se vraća u mračni bunar kroz snove dočarane iz zlokobne stvarnosti u blizini.
Tada konačno misli da se neriješeni uzroci moraju zatvoriti kako bi se prevladao strah. Idemo naprijed ne znajući ima li sadašnja krvava sadašnjost mnogo veze s prošlošću koja se otvara poput rane bez šava.
Ali moramo znati, kakva sumnja. Krećemo se između otkrića i zaokreta koji se reproduciraju u tom rasponu od trideset godina između kojih se Charliein život promijenio i danas koji je također poremetio živote novih i nevinih žrtava.
Ponekad se pitate ko je najveća žrtva, ubijena osoba ili ona koja uspije pobjeći, a druga izgubi život. Psihološka horor priča o strahu od preživljavanja u strahu, o Charliejevoj traumi i stvarnosti, tvrdoglavoj u oporavku starih sjećanja.
Drugi preporučeni romani o klanju Karin
Znate li ko je to?
Dolazi trenutak kada se svaki pisac crnog žanra bavi pitanjem identiteta, tim argumentom koji nas sve dovodi u sumnju u ono što jesmo, u trenutke koji čine naš život i u stvarnost o likovima koji su u interakciji roman našeg života.
Ništa bolje za ovo nego suosjećati s likovima poput Andree koji nas vode na teren sumnje pred trompe l'oeilom stvarnosti kojemu podležu naša osjetila. Andreina majka je Laura, uzorna majka sa svojim čudima i generacijskim kontrastom, ništa čudno.
I naravno, samo kritični trenutak, trenutak u kojem se moramo suočiti s najvećim strahovima može završiti iznošenjem svega što nosimo u sebi. Poznavanje sebe izlaže se najvećoj opasnosti.
I tu dolazi veliko iznenađenje ovog romana, jer Laura nije ona Laura koju je njena kćer poznavala. Poznavanje majčine tajne značit će borbu protiv vremena kako bi im se spasili životi.
Intuicija
I dolazimo do onoga što je za mene najbolji roman iz te sjajne policijske serije ovog autora. Ovaj roman ograničen je na sagu o detektivu Will Trentu.
Relevantan aspekt ove serije je da ona nije vječni nastavak, već se može čitati nezavisno s punim uživanjem. Ono što je najzanimljivije u ovom romanu je da sve počinje od moguće otmice.
Will je samo ikada čuo jedno dijete koje cmizdri, kao i svako drugo, koje je otvoreno pokazalo svoju dosadu. Ali Will to ne vidi kao normalno, on je na aerodromu i nešto mu govori da djevojka ne bi trebala izraziti tu dosadu na tako pretjeran način.
Djevojka je molila da se vrati kući, a Will je tu poruku shvatio kao poruku djevojke koja nije sa roditeljima (onima koji su uvijek jedini dom za dijete). Tek kad Will shvati svoju slutnju da nešto nije u redu, djevojka je već nestala iz njegovog vidnog polja. Trent nema ništa, nema slučaja ... samo mu srce tone od tog predosjećaja straha koji može biti jednostavna intuicija.
Ali svi znaju da Trent živi s tom intuicijom kao temeljem svog istraživanja. I tada počinje operacija lociranja djevojčice ...
