3 najbolje knjige fascinantnog Jean-Paula Sartrea

Idealizam koji je najviše privržen ljudskom, u kojem je Sartr učestvovao, uvijek je orijentiran na lijevo, na socijalno, na državni protekcionizam. Djelomično kao odgovor na građane, ali i suočeni s ekscesima tržišta koje, oslobođeno svih veza, uvijek završava ograničavanjem pristupa bogatstvu. Kada bi se tržištu sve dozvolilo, ono bi na kraju samo sebe progutalo, jasno je iz sadašnjeg trenda.

Stvar je u tome da istorijski komunizam kao intervencionističko rješenje države nikada nije pronašao idealan razvoj koji je bio tražen, upravo suprotno. Ipak, Sartr je bio jedan od onih neophodnih idealista. Zato što je njegov egzistencijalizam napravljen narativ bio zasnovan na otuđenju rođenom iz neobuzdanih ambicija svijeta koji napreduje prema neobuzdanom kapitalizmu u kojem sada živimo. A onda je težnja ka utopiji bila, i sigurno jeste, jedino rješenje.

Biti idealist u ovom smislu i egzistencijalista iz filozofskog uvjerenja dovelo ga je do toga Jean Paul Sartre (sa kim god bila njegova žena Simone de Beauvior), na gotovo fatalističku literaturu kao zadatak za podizanje svijesti i na druge tipove narativnih prijedloga kao što je esej. Na ovaj ili onaj način, pisanje za pokušalo je da nadoknadi istrošenost koja dolazi u borbi protiv divova energijom, hrabrošću i vitalnošću. Egzistencijalizam u strogo literarnom i predanost i protest u bilo kojoj drugoj oblasti pisanja, između društvenog i filozofskog.

Biće i ništavilo je vjerovatno njegovo rad sa briljantnijim filozofskim tonom, sa društvenom pričom Evrope razorene nakon Drugog svetskog rata. Osnovna knjiga genijalnog Sartra koja je hranila mislioce, ali i pisce. Način prenošenja svijeta (ili onoga što je od njega ostalo), koji je poslužio kao antropološka studija, ali koji je postao i izvor intimne priče tolikih priča o gubitnicima rata (tj. Od njih).

Top 3 preporučena romana Jean-Paul Sartre

Mučnina

Skidanje romana iz ovog naslova već predviđa somatizovanu nelagodu, visceralni ispad razočaranja. Da postojimo, da budemo, šta smo mi? Ovo nisu pitanja koja se bacaju na zvezde u fantastičnoj vedroj noći.

Pitanje ide unutra, prema onome što sami možemo tražiti na tamnom nebu duše. Antoine Roquetin, protagonist ovog romana ne zna da on skriva ovo latentno pitanje, prisiljavajući se da se izjasni svojim teškim pitanjima. Antoine nastavlja sa svojim životom, svojim peripetijama kao pisac i istraživač. Mučnina je taj kritični trenutak u kojem se postavlja pitanje jesmo li nešto fundamentalno, izvan naših rutina i sklonosti.

Antoanov pisac tada postaje Antoine filozof koji traži odgovor i čiji osjećaj ograničenja, ali beskonačnosti, melanholije i potrebe za srećom.

Povraćanje se može kontrolirati prije vrtoglavice života, ali njegovi učinci uvijek ostaju ... Ovo je njegov prvi roman, ali već u tridesetim godinama, shvaća se da je tematska zrelost, filozof rastao, socijalno razočaranje se također povećalo, postojanje se činilo jednostavno propast. Određeni ukus Nietzsche Iz ovog čitanja slijedi.

Mučnina

Trilogija Putevi slobode

Po mom mišljenju, nekoliko jedinica književnog toma trebaju jedna drugoj koliko i slučaj ove trilogije. Svijet se kretao u strahu od vlastitog potpunog uništenja.

Atomske bombe su već otvorile put. Požuda za ratom prikrivena je posljednjim idealom opstanka vrste.

Hladni rat je služio. Kakva bi onda sloboda mogla postojati? "Posljednja šansa", "Odlaganje" i "Smrt u duši" odgovorni su za vraćanje suštine pojedincu koji je godinama bio podvrgnut strahu. Tih godina sloboda je zvučala kao nešto jedinstveno, samo najomiljenijim.

Egzistencijalizam i sreća, praktički suprotni koncepti koji u ovom djelu nalaze prostor dopuštanja (ne suživota).Evropa, njeni stanovnici treba da ponovo nauče da postoje slobodno kako bi povratili mogućnost da vide djelić sreće.

Trilogija Putevi slobode

Iza zatvorenih vrata

Što bi bio egzistencijalizam bez vizualizacije drevnih ideja o Bogu i đavolu. Tema koju Sartre dotiče i u drugim knjigama.

Što se tiče ove predstave, pratimo tri lika osuđena na pakao. Ponekad Sartr vidi pakao kao samu Zemlju. Svijet u kojem ne možemo znati cijelu istinu, pun sjena i ograničenja razuma, izgleda kao najgori u paklu. Prijedlog, zahvaljujući vlastitom dijalogu pozorišta, uvelike olakšava najteže ideje o našoj budućnosti i našoj konačnoj sudbini.

Zabavni egzistencijalizam s nevjerojatnim, mračnim okusom ... vrlo kompletno djelo. Čitanje pozorišta uvijek može biti dobro, posebno u slučajevima vrlo transcendentalnih autora poput Sartra. Preporučuje se za početak genijalno.

Iza zatvorenih vrata
5 / 5 - (8 glasova)

Ostavite komentar

Ova stranica koristi Akismet kako bi smanjila neželjenu poštu. Saznajte kako se podaci vašeg komentara obrađuju.