Slučaj Elizabeth strout čini se da se približava toj paradigmi trgovine otkrivenoj vitalnom evolucijom. Male priče sa kojima su mnogi od nas počeli, te priče prilagođene svakom trenutku djetinjstva ili mladosti...
Nekako se ne napušta zadovoljstvo pisanja nekoga ko jednom počne da piše. Sve do onog dana kada zavlada pojam profesije, ta neophodna namjera da se pričaju priče koje treba istjerati ili da se lutamo s većom posvećenošću, da se izrazi vitalna deklaracija namjera ili da se razotkrije ideologija formirana godinama.
I tako je nakon četrdesete, uspješna verzija pisca Elizabete na kraju skočila na dominantan nivo u toj vitalnoj posvećenosti. Istina je da su sve ovo moje spekulacije, ali na neki način svaki pisac koji se pojavi u zrelim godinama ukazuje na tu vlastitu evoluciju kreativnosti koja se odvija paralelno s iskustvom i konačnom namjerom napuštanja tog svjedočanstva koje je uvijek pričati priče.
U realističnom i trezvenom stilu, Elizabeth Strout često nudi psihološke romane, u smislu da nam daje priliku da se pozabavimo tim subjektivnim prostorom svijeta izgrađenom na uvjetima likova kakvi svi mi jesmo, u interakciji sa našim svakodnevnim životima.
Naporan zadatak u kojem Elizabeth Strout balansira dijalog i misli jezgrovitim jezikom, sa složenošću potrebnom za stvaranje takvih subjektivnih postavki bez upadanja u psihološku pedantnost, dogme ili izrazite namjere.
Elizabeta nam predstavlja duše, duše likova. A mi smo ti koji odlučujemo kada nas uzbuđuju, kada su duboko u krivu, kada propuštaju priliku, kada se trebaju otresti krivice ili promijeniti perspektivu. Avanture o postojanju svijeta izgrađenog iz prizme apsolutno empatičnih likova.
3 najbolje preporučene knjige Elizabeth Strout
Oh William
Realizam ponekad završava produbljivanjem prema kompendiju najgrubljeg egzistencijalizma u kombinaciji s tim pojmom subjektivne prirode svakog lika. Drugi pojam zapleta koji sve poprska fantazijom o preživljavanju strahova i krivice. Samo da se postigne ta precizna ravnoteža u rukama je autora poput Strouta, sposobnih da prate ono što ostaje od duše u svakodnevnom životu. Tako nastaju priče poput ove u kojoj preskačemo zidove na kojima je izgrađen Vilijamov interni forum, a takođe i lik ove autorke Lusi Barton. U oba slučaja dešava se da najintimnije otkriće dopre do najluđe strane identiteta, o tajnama koje opravdavaju naše ponašanje više nego bilo koje objašnjenje koje se može dati u tom pogledu.
Neočekivano, Lucy Barton postaje povjerenik i podrška Vilijamu, svom bivšem mužu, čovjeku s kojim je dobila dvije odrasle kćeri, ali koji je sada gotovo stranac plijen noćnih strahota i odlučan da otkrije tajnu svoje majke.
Dok njegov novi brak posustaje, Vilijam želi da ga Lucy prati na putovanju sa kojeg više nikada neće biti isti. Koliko osećanja ljubomore, sažaljenja, straha, nežnosti, razočarenja, neobičnosti stane u brak, čak i kada je gotovo ako je tako nešto moguće? A u središtu ove priče, nesalomivi glas Lucy Barton, njeno duboko i višegodišnje razmišljanje o samom našem postojanju: „Ovako funkcionira život. Sve što ne znamo dok ne bude prekasno."
Olive Kitteridge
Šta je humanost? Možda ovaj roman odgovara na pitanje. Budući da su književnost i autori odlučni da iznutra pripovijedaju ono što jesmo, bez veštačenja se bave temeljnim, egzistencijalnim, filozofskim, emocionalnim pitanjem.
Magični realizam revidiran iz vizije Olive Kitteridge, žene koja ima dovoljno vitalnosti da živi u toj zaštitnoj ljusci koja gradi novi svijet uvjeta i predrasuda, te prirodne sebičnosti prema preživljavanju. Ali najbolji dio priče dolazi od autorove dekonstrukcije vlastite koncepcije Oliveine okoline. Jer u mnogim prilikama moramo pribjeći ponovnom promišljanju svog postojanja i rušiti stare zidove svijesti.
Rutina je taj čudan zaštitnički blagoslov, posebno s godinama. Čini se da se horizont smrti može povući ako mi, ako Olive ostane tamo, još uvijek, ne zaplašeni protokom vremena.
Djelovanje je potrebno kako bi se ponovno povezali s onima s kojima dijelimo inercije ovakvog načina života u takvoj vrsti poricanja. A Olivin put do obnove blagoslovljen je primjer kada nas stvarnost tjera da se suočimo sa strahovima kako bismo se potpuno oslobodili.
Moje ime je Lucy Barton
Unutar tog čudnog New Yorka, profilisanog u toliko navrata od autora kao npr Paul strogi, mogli bismo otkriti likove poput onih koji se pojavljuju u ovom romanu puni otvorene intimnosti, izloženi tumačenjima dobrog čitatelja koji zna iskoristiti besramna egzistencijalna pitanja koja nam se približavaju.
Dvije žene žive u istoj bolničkoj sobi, Lucy i njena majka. Ali sa tog mjesta gdje smo se 5 dana sreli s dvije žene, obišli smo ta mjesta prošlih uspomena kroz sito njihovih trenutnih okolnosti.
Oštrina Lucynog života suočava nas, međutim, s ljubavlju, sa njenom potrebom, s njenom potragom ispod svakog našeg koraka. Žalosno je pomisliti da se okupljanja nakon godina između dragih ljudi poput majke i kćeri moraju dogoditi zbog tužnih okolnosti.
Ali magija prilike služi za ovo dvosmjerno svjedočanstvo o životu koji se dijelio u najtežim trenucima, tada i sada. Sirovost trenutka olakšavaju ti dolasci i odlasci u druge trenutke, kopajući u potrazi za onim kapima sreće koje mogu najaviti minimalni nivo vode optimističkog preživljavanja.
Tama prošlosti ove dvije žene može se projicirati na tu ideju života kao očajnički kratak dah, bez mogućnosti iskupljenja za ono s čime se nije dobro suočila u svjetlu posljedica. Lucy je bolesna, da, ali možda je ovaj stadion jedinstvena prilika, ako se sve mora zatvoriti prije tog navodnog vremena koje nam je odobreno.
Druge preporučene knjige Elizabeth Strout…
Lucy i more
Likovi poput Lucy Barton također zaslužuju sagu. Jer neće sve biti isporuke detektiva ili bilo koje druge vrste aktuelnih heroja. Preživljavanje je već herojski čin. A Lucy je naša preživjela koja žudi da se suoči s najgorim anti-herojem ili zlikovcima: sobom...
Dok strah obuzima njen grad, Lusi Barton napušta Menhetn i šunja se u grad u Mejnu sa svojim bivšim mužem Vilijamom. U narednim mjesecima, njih dvoje, saputnici nakon toliko godina, ostat će sami sa svojom složenom prošlošću u maloj kući pored uzburkanog mora, iskustvom iz kojeg će izići preobraženi.
Sa glasom prožetim "intimnom, krhkom i očajnom ljudskošću" (The Washington Post) Elizabeth Strout istražuje sve doline i nedostatke ljudskog srca u revolucionarnom i blistavom portretu ličnih odnosa tokom perioda izolacije. U središtu ove priče su duboke veze koje nas ujedinjuju čak i kada smo razdvojeni: bol kćeri koja pati, praznina nakon smrti voljene osobe, obećanje novog prijateljstva i utjeha stare ljubavi koja još traje
Braća Burgess
Upozoreni smo da se prošlost nikada ne može pokriti, pokriti, ili naravno zaboraviti ... Prošlost je mrtva osoba koja se ne može sahraniti, stari duh koji se ne može kremirati.
Kad bi prošlost imala one kritične trenutke u kojima se sve pretvorilo u ono što ne bi trebalo biti; kad bi djetinjstvo bilo razbijeno na hiljadu komada čudnim sjenama najokrutnije stvarnosti; ne brini, ta će se sjećanja na kraju iskopati i dodirnuti ti leđa, znajući da ćeš se okrenuti, da ili da.
Mali grad u Maineu ... (kakva dobra sjećanja Maine, zemlja duhova Stephen King), djeca otisnuta u grubost slomljenog djetinjstva. Prolazak vremena i bijeg naprijed, poput bjegunaca iz Sodome, koji samo žele postati kipovi od soli prije nego što moraju povratiti okuse prošlosti.
Jim i Bob pokušavaju učiniti svoje živote, daleko od onoga što su bili, uvjereni da, iako ne mogu zakopati prošlost, mogu se udaljiti od nje na fizičkoj udaljenosti. Njujork kao idealan grad za zaborav na sebe. Ali Jim i Bob će se morati vratiti. Oni su zamke prošlosti, koje uvek znaju kako da te povrate za svoju stvar...
Sadržaj: Progonjeni čudnom nesrećom u kojoj im je umro otac, Jim i Bob bježe iz rodnog grada u Maineu, ostavljajući tamo svoju sestru Susan, i nastanjuju se u New Yorku čim godine dozvole.
No, njihova krhka emocionalna ravnoteža se destabilizira kada ih Susan očajnički pozove u pomoć. Tako se braća Burgess vraćaju prizorima svog djetinjstva, a tenzije koje su oblikovale i zasjenjivale porodične odnose, godinama ušutkivane, isplivaju na nepredvidljiv i bolan način.
