3 najbolje knjige Aleksandra Solženjicina

Danas dovodimo jedinstvenog pisca poput Aleksander Solženjicin koji, da bismo se usudili da ga klasifikujemo, morali bismo da zamislimo hibrid između distopijsko-političkog perfekcionizma George Orwell; egzistencijalizam ograničen u priči, ali vrlo intenzivan u projekciji Čehov; a realizam njegovih tužnih okolnosti, s druge strane, nikada nije izbjegavan na osnovu njegovih neizbježnih ideala.

Zato što je stari dobri Aleksandar (bolje da ne predlaže da se prezime izgovori ispravno), svojim pogledom na Isaac Asimov, uvijek je bio dosljedan njegovoj viziji svijeta. Isto kada je otišao na front da brani Rusiju od nacista, a kasnije kada su ga pokušali ućutkati zbog objašnjavanja aspekata drugih kultura koji se nisu uklapali u sovjetsku maštu.

Ovako je završio u gulagu i ovako su oni koji su ga tamo poslali olakšali da se bijede tih zatočeničkih i eksploatacionih logora pročuju po cijelom svijetu kada je Aleksandr stavio crno na bijelo zlodjela ruskog komunističkog režima .

Roman, biografija, svjedočanstvo i hronika stječu i Aleksandru to nepokolebljivo jedinstvo čovjeka, vjerovatno najveći značaj njegovog rada za postizanje Nobelove nagrade za književnost 1970.

3 najbolje preporučene knjige Aleksandra Solženjicina

Arhipelag Gulag

Obračunavanje zločina koje je sovjetski režim počinio više od 30 godina dovoljno je za mnoge knjige. Od prije 1930. do 1960., svako ko se nije slagao, bio je neugodan ili jednostavno bio izdvojen, mogao je otići da se smjesti u neki od logora Gulag, zajedno sa kriminalcima svih vrsta.Tamo je Aleksandar bio više od deset godina. Ali 1958. godine, dvije godine nakon što je živ pobjegao, posvetio se pisanju onoga što je vidio i doživio usred groznog zatvorskog sistema. I ništa nije ostalo u cjevovodu.

U ovom monumentalnom dokumentu, Solženjicin, koji je bio zatočen u jednom od tih logora, pomno rekonstruiše život unutar zatvorske industrije u vreme Sovjetskog Saveza, a njegovo seciranje postaje putovanje kroz strah, bol, hladnoću, glad i smrt, sa kojim je totalitarni režim ušutkao svu neslaganje. U nastavku se spominju tri toma. Ukupno više od 2.000 stranica kako bi se svijetu predstavila patnja generacija i generacija Rusa podvrgnutih najzločinačnijem autoritarizmu. Možda nikad toliko izložen svjetlu i stenografima nacizma, ali jednako neljudski.

Jedan dan u životu Ivana Denisovicha

Osim što se problematikom Gulaga bavio s kronološkog gledišta, emocionalni dio onoga što je to vrijeme života u smrznutom paklu značilo, logički se ogledao i u ovoj vrsti romana posutog realizmom.

Iskoristivši slobodniju perspektivu romana, koja nam omogućava da se udubimo u vrlo specifične aspekte protagonista te tragedije, autor nam predstavlja Ivana Denisoviha koji se suočava sa poslednjim danima kazne.Stokholmski sindrom koji se može pojaviti na terenu prisilnog rada u gulagu dobija u Ivanu vrijednost vrlo složene ljudskosti. Jer sve u prošlosti je izgubljeno vrijeme, samo proživljeno.

I u najboljim slučajevima kao što je Ivanov, u rasponu godina dovoljno mlad da preživi..., i da pomisliš da ti je život ukraden u pakao. Najgore od svega za Ivana je lakoća kazne, greška koja ga asocira na izdajnika, dezertera, špijuna kada je uradio upravo suprotno, bježeći od nacista da se vrati svojoj voljenoj ruskoj vojsci.

Niko bolji od Ivana, s očajničkim osjećajem vitalne raskrsnice između onoga što je bilo i onoga što je od njega ostalo, da razumije dramatičnu senzaciju tih sovjetskih zatvora odlučnih da unište i potkopaju svijest svakoga ko tuda prođe. I da, tako Ivanu smo prišli samo jedan dan. Dovoljno da zamislimo, možda na najprecizniji način, kako bi to moglo biti u gotovo beskrajnoj zbroj izlazaka sunca nad ledenim suncem koje je jedva obasjavalo te zemlje.

Jedan dan u životu Ivana Denisovicha

Prvi krug

U ovom romanu Aleksandar postaje John le Carre. Samo u slučaju ruskog pisca, koji zna svoje poreklo kao istinskog odbacivača SSSR-a, stvar poprima drugu dimenziju. Zapravo, na kraju se vraćamo u univerzum gulaga i njegovog paklenog sistema zatvora koji je eksploatisao svako ljudsko biće koje je kroz njega prošlo. Gulag je to, Danteovi krugovi pakla, predvođeni u ovom slučaju Vergilijem koji izbacuje prosovjetske uvrede, kao da je sve za veće dobro, domovina koja može da raspolaže sa svakim ugrožavajućim životom ili mišljenjem.

Ali u isto vrijeme ova je knjiga nešto drugo, intenzivan je roman u potrazi za dubokim grlom, glasom koji upozorava Sjedinjene Države o sovjetskim atomskim projektima. A atomska energija je bila za vrijeme hladnog rata, zajedno sa svemirskom trkom, dva velika izazova, hirovite bitke jednog i drugog, poput jezivih igara.

Riječ je došla iz samog ruskog ministarstva vanjskih poslova. Samo što niko iz KGB-a ne uspeva da pronađe pošiljaoca poruke, logično snimljene, kao i mnoge stvari pod nadzorom sovjetskog rukovodstva.Poziv ih vodi samo u Specijalni zatvor 1, jer saznanja preneta Amerikancima mogu biti dostupna samo naučnicima, zatočeni tamo zbog svoje prijeteće prirode... A ako neko ne otkrije svoj identitet, svako može platiti cijenu...

Prvi krug
rate post

1 komentar na “3 najbolje knjige Aleksandra Solženjicina”

Ostavite komentar

Ova stranica koristi Akismet kako bi smanjila neželjenu poštu. Saznajte kako se podaci vašeg komentara obrađuju.