10 najboljih britanskih pisaca

Razgovor o najboljim engleskim piscima, najboljim Velšanima, najboljim Škotima i najboljima iz Sjeverne Irske podrazumijevao bi 4 nezavisna upisa koja, uz uključivanje Ujedinjenog Kraljevstva, mogu biti mnogo lakša, izvan mogućih svađa između nacija koje čine navedeno kraljevstvo .

Jer više nego usprkos jednom ili drugom, kulturne reference postaju uočljivije na obližnjim otocima gdje se simetrije množe, a društveni i ljudski odnosi postaju bliži. Da ne spominjemo, naravno, krajolik, vrijeme i mnoge druge aspekte koji utječu na stvaralački otisak bilo kojeg autora.

Iz Engleske, Škotske, Velsa ili Sjeverne Irske, sjajno perje u raznim žanrovima dolazilo je i dolazi nam. Kreativnost u magli sjevernih mora. Inspiracija koja je pobudila policijski žanr kao takav, ali se manifestuje i u mnogim drugim tokovima zapleta...

Top 10 preporučenih britanskih pisaca

Agatha Christie

Postoje privilegovani umovi sposobni da predstave hiljadu i jedan zaplet sa svojom odgovarajućom misterijom bez razbarušenosti ili istrošenosti. Na to je nesporno ukazati Agatha Christie kao kraljica detektivskog žanra, onaj koji će se kasnije razgranati kriminalistički romani, trileri i drugi. O ovoj autorici se može reći malo više osim jake preporuke njenog čitanja.

Ona je sama, i bez velike pomoći svih informacija koje danas teku mrežom, izgrađena oko 100 romana sa onoliko enigmi koje su dostupne univerzalni likovi poput gospođice Marple ili neprevaziđenog Hercula Poirota. Policijski romani sa sklonošću ka misteriji i enigmama. Tu i tamo postavljaju priče, zahvaljujući njegovom poznavanju mnogih dijelova svijeta kroz njegova putovanja.

Arthur Conan Doyle

Ponekad književni lik nadilazi vlastitog autora. To se događa u nekoliko slučajeva, u kojima popularna mašta usvaja ovaj lik kao temeljnu referencu, bez obzira na to je li on heroj ili antijunak. I ta je okolnost notorno opipljiva u slučaju Arthur Conan Doyle i Sherlock Holmes. Siguran sam da profano književno prepoznaje Holmesovo dobro, a da se ne sjeća njegovog tvorca. To je magija književnosti, besmrtnost djela ...

Još jedna izuzetna nijansa Arthura Conan Doylea je njegov stvarni medicinski radnik. U slučaju Španije, drugi pisci, poput Pija Baroje, pojavili su se u književnosti kao doktori, alegorija susreta pisama sa naukom. Ali zaista je zanimljivo da pitanje medicinskih pisaca nije izuzetak Čehov gore Michael Crichton, mnogi doktori su na kraju skočili na literaturu kao još jedan način fokusiranja interesa i zabrinutosti. Ovdje ispod imate zanimljiv paket nedavnog izdanja…

Fokusirajući se na Conan Doylea, istina je da je njegov Sherlock Holmes ima mnogo doktora koji secira stvarnost u potrazi za razrješenjem zločina, poput početaka CSI-a u devetnaestom veku. Sherlock Holmes uhvatio se kod čitatelja svog vremena (a dijelom i danas) zbog povezanosti sjenki ezoterije i svjetla razuma, kao prava dihotomija svijeta koja se pojavljuje prema modernosti i znanosti, ali ipak zadržava veze s mračnjaštvom iz ranijih vremena čovječanstva.

U toj ravnoteži između dobra i zla, u tom prostoru suživota između realizma i mašte, Arthur Conan Doyle znao je kako stvoriti lik koji će preživjeti sva vremena, dosegavši ​​danas jedan od najpamćenijih i reprodukovanih likova u svjetskoj historiji. Osnovno, dragi Watsone ...

Jane Austen

Da biste dublje upoznali Jane Austen, ništa bolje od ove zanimljive kompilacije njenih pisama. Neki dopisi koji kontekstualiziraju njegovu borbu i njegovu čvrstu volju, čak i izvan njegove vlastite literature:

I već fokus na život i rad Jane AustenNe ponavljajući utjecaj na određena pitanja, to na kraju zasićuje dokaze. Jer biti žena i spisateljica danas je normalno, do te mjere da bi se činilo pogrešnim misliti drugačije. No, između osamnaestog i devetnaestog stoljeća, sposobnost žene da piše knjige smatrala bi se ograničenom na folklor ili neku vrstu beznačajne ružičaste priče. Uprkos očiglednosti da je sve više žena pisalo ...

Slučaj Jane Austen bio je još jedna prelomna tačka za moralnu branu muškoga lica uprkos svim intelektualnim smetnjama. Možda to nije bilo toliko u njegovim godinama života, a vjerovatno ni zbog naglog prekida forme i teme, ali to je bilo odmah nakon priznanja i njegovog neporecivog kvaliteta iskovanog u nejednakim uslovima.

Osim toga, mora se uzeti u obzir da je zahvaljujući podršci porodice, određenoj financijskoj udobnosti i prihvaćanju javnosti Jane uspjela napisati razne priče i romane. I tako je Jane mogla ostaviti dobar primjer svoje sposobnosti ulaska u maniri gotovo magičan, s vremena na vrijeme egzistencijalistički nastrojen, uvijek kritičan i transcendentan u toj otkrivajućoj namjeri nametnute, uokvirene stvarnosti, neophodne za sistem principa.

Uprkos tome, uprkos Janeinoj namjeri podizanja svijesti, nastavila je sa svojim radom bez ikakvih smetnji iz patrijarhalnog sistema koji je mogao otkriti tu želju da probudi savjest. Pozadina ljubavi, koju je trebalo shvatiti kao namjeru te žene koja je pisala, umirila bi tadašnje intelektualce, uvjerene da čitaju ljubavne romane ...

Ken Follett

iznad jednog Trilogija Stubovi Zemlje koji ga je učinio poznatim širom svijeta, udubite se u književni rad Kena Foletta To znači otkrivanje višestranog autora, sposobnog za ukrštanje žanrova s ​​istom solventnošću. Uvijek s istom sposobnošću da uhvati čitatelja sjajnim zapletima majstorski protkanim kroz njegove živopisne likove. Sve to uz veliko znanje o temi u koju nas on uvodi.

Follett je to već objasnio u jednom intervjuu. Dijagrami, table i indeksi prije početka pisanja i tokom samog pisanja. Ne čini mi se da je to najbolja metoda, ali istina je takva Follett ima sve dobro isplanirano kako ne bi propao. U ladici sigurno nećete imati skrivenih nedovršenih romana. Metodički tip za nepogrešivo izgrađena djela. Zdrava zavist u dijelu koji me dodiruje kao frustriranog pisca utoliko što je sposoban držati se nečega tako sistematičnog u isto vrijeme da njegovi likovi djeluju tako prirodno, tako stvarno, tako uvjerljivo usred svoje evolucije koja je prethodno detaljno analizirana. ..

George Orwell

Politička fikcija, po mom mišljenju, dostigla je svoj vrhunac sa ovakvom vrstom mračnog, ali odlučnog karaktera. Pisac koji se krio iza pseudonima George Orwell da nam ostave antologijska djela sa velikim dozama političke i društvene kritike. I da, kako čujete, George Orwell je samo pseudonim za potpisivanje romana. Sam lik se zaista zvao Eric Arthur Blair, činjenica koja se ne pamti uvijek među posebnostima ovog autora koji je proživio najburnije godine u Evropi, prvu polovicu dvadesetog stoljeća preplavljenu krvlju.

Evo kompletne sveske sa najboljim od Džordža Orvela…

Osnovna biblioteka Džordža Orvela

Od naučne fantastike do basne, bilo koji žanr ili stil pripovijedanja može biti prikladan za prenošenje kritičkog pojma o politici, moći, ratu. Priča o Orwellu izgleda kao još jedno proširenje njegovog aktivnog društvenog pozicioniranja. Dobri stari George ili Eric, kako god ga sada htjeli nazvati, bila bi stalna glavobolja za svaki politički cilj koji je stajao između obrva, od strane vlade vlastite zemlje i njenog sve zastarjelijeg kolonizirajućeg imperijalizma do ekonomskih sila. procesa društvenog zahvatanja i bez zaboravljanja na novonastale fašizme pola Evrope.

Čitanje Orwella nikada vas ne ostavlja ravnodušnim. Eksplicitna ili implicitna kritika poziva na meditaciju o našoj evoluciji kao civilizacije. I oni dijele tu čast političke kritike huxley como Bradbury. Tri temeljna stuba za promatranje svijeta kao distopije, katastrofe naše civilizacije.

J. R. R. Tolkien

Razmatranje književnosti kao djela stvaranja stječe se u Tolkien gotovo božanski lik. JRR Tolkien je na kraju postao Bog književnosti, dok se njegova mašta materijalizirala jedan od najmoćnijih općih imaginatora u svjetskoj književnosti. Radi se o dostizanju Olimpa fantazije u narativnom kosmosu koji se bavi epom iz izgradnje svijeta koji također počinje od svakodnevice. Jedinstveni likovi i nove kulture brušeni su upravo zato da ih učine vjerodostojnim, opipljivim i konačno empatičnim u njihovoj bezdanoj udaljenosti od ovog svijeta.

Kao što sam rekao, narativni kosmos koji je zadovoljstvo razmatrati u raznim slučajevima i zbirkama koje pokušavaju okupiti ogromnu maštu ovog autora (s mapama uključenim u nekim prilikama):

Nekoliko današnjih autora dostojno slijedi naslijeđe Tolkienovog Stvoritelja. Pisci među onima koji se ističu Patrick Rothfuss sa svojim alternativnim svjetovima s evokacijama velikih referenci i majstora žanra.

Zato što je Tolkienova velika vrlina bila oličenje njegove nadmoćne mašte i izvanrednog vladanja jezikom. Savladavanje jezika za pisca znači dosezanje metajezika, tog neodređenog prostora u kojem konjugacija riječi postiže potpuni sklad s maštom i značenjem.

Samo prestižni lingvist poput Tolkiena, odlučan u namjeri da izmisli nove svjetove, mogao je doći do tog mjesta rezerviranog za genije sposobne prenijeti i pokrenuti čitatelje bilo koje generacije u alternativnom svijetu za koji uvijek ima mjesta.

Virginia Woolf

Postoje pisci čiji ih dolazak do potpune lucidnosti obuzme, zaslijepivši bljeskovima vidovitosti. Iako vjerovatno nije da književnost ima perverzan učinak na dušu autora. Upravo je suprotno, oni koji istražuju dubine duše postaju pisci ili umjetnici kako bi sve to po bilo kojoj cijeni razotkrili.

Virginia Woolf jedna je od onih autorica koje su zavirile u dubinu duše ... a ako tome dodamo i njen status žene, u svijetu koji je još uvijek stigmatiziran onim što su diktirale religije i uvjerenja u kojima su žene inferiorno biće, manje darovit ... Mora da je sve to bila odvratna suma. Do svog najtužnijeg kraja.

Ali čak i na njegovom kraju bilo je nešto poetično, uronjeno u vode rijeke Ouse poput nimfe, dopuštajući sebi da je napadne podvodni svijet kojem mi prirodno ne pripadamo ...

Pa ipak, u životu je Virdžinija pokazala svoju veliku vitalnost kad su joj vjetar odnijeli duh. Pisac i esejist, urednik i aktivist za ženska prava, posvećen ljubavi i eksperimentisanju ka znanju. Uvijek dosljedan i sljedbenik te heterogene struje modernizma, u zavjeri da poništi manire i krene prema gotovo eksperimentalnoj naraciji.

Charles Dickens

Božićna pjesma je ponavljajuće, ciklično djelo, koje se svakog Božića oporavi za tu svrhu. Nije da je to remek -djelo, ili barem ne njegovo remek -djelo po mom mišljenju, već njegov karakter božićne pripovijesti s moralnim trijumfom i još uvijek služi kao amblem te transformacijske namjere ovog dražesnog doba godine.

Ali dobri čitaoci Charles Dickens oni znaju da postoji mnogo više u univerzumu ovog autora. I je li to to Dickens nije imao lak život, a ta borba za opstanak u društvu uspješne industrijalizacije i paralelnog otuđenja prenijela se u mnoge njegove romane. Budući da je industrijska revolucija već bila na snazi ​​(Dickens je živio između 1812. i 1870.), preostalo je samo da se odgovarajuća humanizacija uključi u proces.

tako Božićna priča je možda bila književna utičnica, gotovo djetinjasta priča, ali puna smisla, koja otkriva vrijednosti profita novonastalog industrijskog tržišta.

Robert Louis Stevenson

Devetnaesti vijek, sa svojim jasnim buđenjem modernosti u tehnološkom, naučnom i industrijskom smislu, ponudio je neusporedivu priliku za osvajanje svijeta koji je još uvijek održavao određene prostore dane opskurantizmu, ezoteriji...

I u tom području chiaroscura, književnost je pronašla fascinantno okruženje za pripovjedače velikih avantura poput Jules Verne ili vlastiti Robert Louis Stevenson. Između jednog i drugog zauzimali su najviše narativne nivoe u čitalačkom svijetu željnom avantura u kojima se savremeni čovjek suočio sa još uvijek nepoznatim. Vernovi veliki izumi i pretpostavljeni naučnici kombinirani su sa Stevensonovim veličanstvenim avanturističkim zapisima, temeljnim tandemom koji ovom vremenu pristupa iz najljudskije perspektive koju književnost uvijek nosi.

Zbog svojih osobnih zdravstvenih okolnosti, Stevenson je na kraju postao putujući tip koji se upravo predao književnoj misiji putopisne literature, s tim dodatkom fikcije koji ga je na kraju popeo na vrh u smislu avanturističkog žanra.

U svoje 44 godine života Stevenson je napisao desetine i desetine knjiga, od kojih su mnoge preživjele do danas u reinterpretacijama za veliko platno, za kazalište ili čak za televizijske serije.

Ian McEwan

Jedan od najpriznatijih engleskih pisaca današnjice je Ian McEwan. Njegova romaneskna produkcija (isticao se i kao scenarista ili dramaturg) nudi nam ležernu perspektivu duše, sa njenim kontradiktornostima i promenljivim fazama. Priče o djetinjstvu ili ljubavi, ali u mnogim prilikama s točkom izobličenja koja na kraju zarobljava čitaoca u svojoj ekscentričnosti, u njihovom predstavljanju čudnog, u njihovom opravdavanju nenormalnog kao dijela onoga što smo mimo pojavnosti i konvencija.

Od kada je Ian McEwan objavio svoju prvu knjigu kratkih priča davne 1975. godine, ukus za tu nijansiranu književnost pratio ga je u svakom trenutku, konačno formirajući biblioteku koja već ima dvadesetak knjiga.

Osim toga, on se također bavio i prijedlozima dječjih pripovijesti, s tom ambivalentnom tačkom čitanja od adolescencije ili mladosti, ili otkrivanjem novih nijansi u odrasloj dobi, uvijek prenoseći zanimljiv trag čovječanstva.

rate post

Ostavite komentar

Ova stranica koristi Akismet kako bi smanjila neželjenu poštu. Saznajte kako se podaci vašeg komentara obrađuju.