Smrt se denaturira kada nije pravi izlaz sa mjesta događaja. Jer napuštanje ovog svijeta briše sve tragove sjećanja. Ono što nikada nije sasvim prirodno je smrt te voljene osobe koja je uvijek bila tu, a još manje u potpunoj tragediji. Najneočekivaniji gubici mogu nas dovesti do pretraga koje su nemoguće koliko i neophodne. Jer ono što izmiče razumu, običaju i srcu takođe treba bilo kakvo objašnjenje ili smisao. I uvijek postoje neizgovorene riječi koje se ne uklapaju u timeshare kakav je bio. To su riječi koje povjeravamo vjetru, ako ih konačno možemo izgovoriti...
Kada tridesetogodišnja Yui izgubi majku i trogodišnju ćerku u cunamiju, počinje da meri protok vremena od tada: sve se vrti oko 11. marta 2011. godine, kada je plimni talas razorio Japan i bol preplavio ona.
Jednog dana čuje za čovjeka koji ima napuštenu telefonsku govornicu u svojoj bašti, u koju dolaze ljudi iz cijelog Japana da razgovaraju s onima koji više nisu tu i pronađu mir u tuzi. Uskoro, Yui sama hodočasti tamo, ali kada podigne slušalicu, ne može smoći snage da izgovori nijednu riječ. Tada upoznaje Takeshija, doktora čija je četvorogodišnja ćerka prestala da govori nakon majčine smrti, a njen život se okreće naglavačke.
Roman “Riječi koje povjeravamo vjetru” Laure Imai Messine sada možete kupiti ovdje:
