3 najbolja filma velikog Javiera Cámare

Čini mi se da je španska kinematografija demokratičnija, više prilagođena realnosti interpretativnih vrlina. Mislim, poredeći to sa Holivudom. Jer u Yankeelandu, ako ste zgodan, možete naučiti da glumite u hodu, dok to gledatelja fizički zaslepljuje, dok specijalni efekti i laka radnja čine onaj blockbuster film snimljen u SAD-u. Ne želim reći da tamo nema ogromnih glumaca i glumica, ali ima mnogo osrednjih koji su zaglibili u inerciji faraonskih produkcija koje zatrpavaju sve.

Bez sumnje, stvar je u tome da ponekad oni improvizovani glumci uzeti iz manekenstva ne postanu uvijek glumci. Dok glumac u Španiji, poput Havijera Kamare, na kraju bude jedan u svom najvišem rangu, pokazujući kameleonski kapacitet rođen sa tom snagom zvanja, glumca iz kolijevke.

Popišali smo na njega u seriji "7 života", ali kao što biva svakom dobrom glumcu, ubrzo su mu na vrata zakucali i drugi izazovi i veliki ekran ga je dočekao raširenih ruku. Na kraju se radi o snimanju filmova svih vrsta, ne samo superprodukcija držanja i namigivanja dežurnog heroja već i realističnijih, vjerodostojnijih, humanijih djela iz empatičnog kapaciteta glumca u koži bilo kojeg protagonista izvučeno s bijesnom vjerodostojnošću iz našeg stvarnog svijeta.

Tada mogu doći i druge vrste fantastičnijih, horor ili komičnih scenarija. Ali tada je glumac već preplanuo i sve se dešava sa većim emocijama. Nazdravlja sjajnim glumcima poput Havijera Kamare.

Top 3 preporučena filma Havijera Kamare

Živjeti je lako sa zatvorenim očima

DOSTUPNO NA BILOKOJ OD OVIH PLATFORMA:

Za mene, stvar o filmovima puta me je osvojila od samog početka. Stvar je u tome da ako dodamo lik poput Antonija, koji više prenosi u tišini nego u dijalozima, stvar je okrugla. Čini se da za dobrog profesora engleskog, osim pejzaža, sve u životu prolazi. Tip odlučan da upozna Johna Lennona kao najpotrebnije od pseudoreligijskih hodočašća na svijetu.

Donkihotskom točkom, naš Antonio gleda na različite okolnosti u životu koji kao da se kreće centripetalnom silom na njega. Ništa bolje nego biti otvoren momak, boemski punkt i siguran u postojanje reduta ljudskosti posebno u mladosti koju posmatra ali koju više nema, da stalno iznova uči, na svakom pređenom kilometru i stanici...

Godine 1966. a John Lennon usred egzistencijalne krize koja ga navodi na razmišljanje o definitivnom napuštanju beatles i uvjereni da mogu započeti karijeru Glumac, stiže u Almeriju da puca po naređenju Richard Lester antiratni film: kako sam dobio rat.

Antonio je bezuslovni navijač kvarteta Liverpul i profesor engleskog jezika u skromnoj školi u Albacete, koji koristi pjesme iz beatles da predaje engleski, ona odlučuje da krene na put kako bi ga upoznala i uputila neobičan zahtev.

Na putu se susreće s Belén (Natalia de Molina), koja je od svoje 20 godina pobjegla iz mutne tamnice kojoj je podvrgnuta njena porodica i društveno okruženje zemlje, ali nosi prošlost koji beži Obojica će se susresti sa Juanjoom (Francesc Colomer), 16-godišnjim tinejdžerom, koji je pobegao od kuće usred mladalačke pobune i sukoba sa ocem (Jorge Sanz), konzervativan, ne baš tolerantan i nije baš sličan promjenama. Sloboda i snovi su centralne osovine puta na kojem će pronaći ne samo pjevača, već i sebe. Rezultat te zadivljujuće avanture je tema Strawberry Fields Forever, tema u da se Lennon sjeća svog djetinjstva.

Kula Suso

DOSTUPNO NA BILOKOJ OD OVIH PLATFORMA:

Humor, dobro predstavljen, u stanju je da nas dotakne do najdubljeg. Naravno, polazna tačka ovog filma je upravo suprotna. Preminuli prijatelj kojem su ostale njegove doživotne kolege spremni da odaju počast.

Stvari između prijatelja su obično lude i zabavne... ili barem u većoj mjeri u sjećanju zajedničke mladosti. Zato je Sušov oproštaj zajedno sa odavanjem počasti njegovom boravku po svijetu dijelom i razlog za zabavu. Putevi života su nepredvidivi kako vrijeme prolazi, a zakletve i pojmovi vječnog prijateljstva djelomično se poništavaju kao nevjera sa samim sobom. Otuda i razigrana odlučnost kojom nas ovaj film pokreće. Možda je to uzaludan pokušaj da se na nekoliko dana vrati mladosti ili možda osjećaj duga prema Susu teži kao račun koji treba platiti svako sam sa sobom.

Kada je Asturac koji emigrira Argentina u potrazi za novim životom. Deset godina kasnije vraća se u svoju zemlju, Asturijski rudarski basen, na sahranu starog prijatelja Susoa. Film pripovijeda o ponovnom susretu s njegovom porodicom i prijateljima i o tome kako Cundo želi ispuniti Susov posljednji san. Igrani film je omaž prijateljstvu. A posebno na prijateljstvo u godinama kada niste toliko sigurni zašto biste i dalje trebali biti prijatelji sa svojim prijateljima iz djetinjstva.

Zaborav kakav ćemo biti

DOSTUPNO NA BILOKOJ OD OVIH PLATFORMA:

Gledajući poster za ovaj film, dok sam se spremao da uđem u sobu da pogledam još jedan, nisam mogao a da ga ne prijavim za sljedeći posjet bioskopu. Sabrani naslov romana autora Hector Abad Faciolince, praćen fotografijom koja odaje čistu melanholiju dobre vrste, odmah me osvojio. Mogao sam se baciti gledajući veliki poster desetak minuta, kao da želim da uđem na scenu. I da, kada pogledate film na kraju gledate u tu terasu sa kamenom fontanom...

Radnja filma smještena je u vrijeme nasilja koje je Kolumbija doživjela 80-ih i većeg dijela 90-ih, vrijeme velikih narko-bosova i paravojnih grupa koje su, uz podršku političkog i vojnog sektora, utišavale glasove tih ljudi kritikama iz establišmenta. (branitelji ljudskih prava, univerzitetski profesori, sindikalisti, članovi i simpatizeri ljevičarskih političkih pokreta i stranaka).

To vrijeme služi kao kulisa za pripovijedanje o životu Hector Abbot Gomez iz pune ljubavi i ponosne vizije njegovog sina Hector Abad Faciolince, kao svojevrsna počast preminulom ocu, pokazujući bezuslovnu ljubav oca prema sinu i obrnuto, kao gotovo natprirodnu vezu koja vezuje upletene u ugovor koji se raskine tek smrću jednog od njih.

To je ljubav koja godinama raste između njegovog oca i njega, postajući narativ koji govori o životu, radu i smrti njegovog oca, o dubokoj boli koju mu je nanijela zemlja koja je tonula u najmračnijim časovima. , zlostavljanje i masakriranje svakog ko da svoj glas u znak protesta.

Film je razumljiv utoliko što naglašava stereotipe o tragičnom vremenu koje još nije u potpunosti istraženo ili objašnjeno, koristeći kao izvor idealiziranu viziju koju sin ima o svom ubijenom ocu.

5 / 5 - (15 glasova)

Ostavite komentar

Ova stranica koristi Akismet kako bi smanjila neželjenu poštu. Saznajte kako se podaci vašeg komentara obrađuju.