3 najbolja filma Álexa de la Iglesia

La Filmografija Álexa de la Iglesia Pratio je moju generaciju u toj mladosti kada traže transgresiju, alternativno stvaralaštvo, pa čak i crni humor. Dolazak svakog novog filma kod ovog reditelja je dočekan sa onim ukusom iznenađenja, razdora, čak i oštroumnosti.

Sve u indie rollu koji, u slučaju da se napravi mnogo buke i da je urađen s dovoljnim zapletom i umjetničkim kvalitetom, završava napadom na najpopularniju stranu. Da bi se na taj način pružila svježina uvijek neophodna među najtradicionalnijim kreacijama. Sjećam se sjajnih kaseta iz tih dana poput "Mutant Action" ili "Perdita Durango" ili "800 bullets"... Almodovar Upalio je svjetla da eksplodiraju između svjetla i psihodelije, Álex de la Iglesia ih je ponovo ugasio.

Tako su kasnije stigli novi, višebudžetni filmovi koji su i dalje održavali tu ljubav prema skrnavljenju kanona mašte otvorenog groba. Crni humor, napetost, dodiri fantazije i ambijent koji kao da parodira gotiku, čini je bližom, kao u papučama. Sumorna prezentacija, ali sa prozaičnijim vizijama koje izazivaju smijeh ili zabrinutost, ovisno o trenutku.

Ali Aleks de la Iglesija takođe istražuje, kroz humor, argumente sa kiselim, kritičkim dodirom. Mislim na djela kao što su "Crimen Ferpecto" ili "Iskra života". Poenta je da se iznova osmisle žanrovi kako nikoga ne bi ostavili ravnodušnim. Svaki novi film je ona avantura u kojoj se uvijek može prepoznati njegov otisak, ali bez mogućnosti predviđanja išta o razvoju i kraju njegovih radnji.

Top 3 preporučena filma Alexa de la Iglesije

Dan zveri

DOSTUPNO NA BILOKOJ OD OVIH PLATFORMA:

Više nego uprkos kritičarima, a možda i samom Alexu de la Iglesia, njegov veliki film par excellence je ova produkcija postavljena na muziku Def Con Dos. Histrionsko okruženje između tradicionalnog i terora; parodija na strašne filmove koje krasi brzi razvoj. Kultno djelo kontrakulture jedne ere i produžetka bilo koje ere.

Smijeh bez prestanka s onim likovima Santiaga Segure i pokojnog Álexa Angula, u pratnji jednog od najfascinantnijih mikrokosmosa likova donesenih iz najdubljih pakla i najprljavijih četvrti. Likovi već dovoljno izmučeni stvarnošću, ali sada i obilježeni proročanstvima koja ih pretvaraju u čuvare pakla.

Madrid je nastao kao sinteza Sodome i Gomore. Grad koji će siromašni svećenik uništiti vatrom i sumporom ako je potrebno. Zato što će se u njenom trulom krevetu roditi stvorenje koje očekuje sam Sotona da uroni cijeli svijet u tamu.

Dobra lizerginska kiselina za udubljenje u avanturu i najsiruptivnije božićno okruženje koje će eksplodirati u hiljadu komada od najnemilosrdnijih i najštetnijih kontrasta.

ZAJEDNICA

DOSTUPNO NA BILOKOJ OD OVIH PLATFORMA:

Horizontalni imovinski zakon će reći šta hoće. Ali ono što se dešava u zajednicama vrvi od potencijalnih nedobrovoljnih ubistava ili ubistava sa dobrom predumišljajem. Jer neko treba da poželi da predloži poboljšanje pa ko ne želi razmisli da li da ga gurne niz stepenice kada se poklope spuštanjem smeća.

Fantastična hiperbola o kvartovskim zajednicama. Álex de la Iglesia je postavio svoj cilj u ovom scenariju obaveznog građanskog suživota da na kraju uništi sve uz najuvjerljiviju dopunu: novac. Jer skoro svi komšije pristaju da pastu drže u neslućenom otkriću u stanu za prodaju nedavno preminulog dede.

Dotična prodavačica (odlično carmen Maura) obećano im je da su veoma zadovoljni sa 300 miliona pesetila koji se nalaze u prljavom stanu koji bi trebao prodati kako bi ispunio svoje ciljeve u nekretninama. Osim što novac ima svoju aromu i za lovačke pse koji žive unutar zidova te zajednice. A ko drugi najmanje ima dobru čeljust da se baci u vratnu kičmu u potrazi za toplom krvlju svog plijena...

Bar

DOSTUPNO NA BILOKOJ OD OVIH PLATFORMA:

Klaustrofobična kao ona Cabina de Antonio Mercero. Samo ovdje nije riječ o solilokviju nego o horu zlokobnih ličnosti. Nešto poput onih filmova o likovima zaključanim u kući sa mrtvim čovjekom na stolu.

Ali, naravno, budući da je Álex de la Iglesia koji vodi predstavu, stvar je propisno razrijeđena kako bi se otkrilo ono najgore i najgore (da, najgore i najgore) od svakog od njenih različitih likova. Niko ne može napustiti tu šipku koja ih je tamo dovela kao što to mogu samo najneslućenije centripetalne sile. Malo po malo, zapetljanost tone između likova, crneći sve. Jer svi oni imaju tu nerešenu krivicu, razlog koji ih je doveo tamo kao grešnike pred njihovim poslednjim mučenjem...

5 / 5 - (10 glasova)

1 komentar na “3 najbolja filma Álexa de la Iglesia”

Ostavite komentar

Ova stranica koristi Akismet kako bi smanjila neželjenu poštu. Saznajte kako se podaci vašeg komentara obrađuju.