Uspješna metafora između karata na stolu i onoga što život konačno ima. Šansa i ono što svako od njih predloži jednom su ušli u igru života. Blefiranje može biti najuspješniji potez, ali uvijek je dobro moći varati, sve dok nisu usamljeni.
U slučaju Huga, njegova stvar je da uvijek podiže ponudu, pa čak i razbije špil ako je potrebno. Jer u potrazi za najboljim partnerom s kojim bi ciljao na uspjeh na kraju igre, naš protagonist može vaditi karte iz rukava kako bi pobjegao od monotone igre kada se jednostavno baci karte za bacanje.
I ne govorim samo o ljubavi o parovima. U ovom romanu svi su susreti uparivanja iz nastalih strasti, iz prijateljstva ili iz najpotpunije slučajnosti. I autor to iskorištava da ogoli dušu svojih likova uz naznaku magičnog realizma. Nema pretvaranja, histrionizma ili preterivanja. Samo autorovo opredjeljenje da cijeli život daruje onima koji nas prate na putu njihovog postojanja. A to se postiže kao da već poznajemo svaki lik iz nekog drugog života. Jer prirodnost u ovom romanu je kao dar neposrednoj empatiji.
Nesumnjivo, likovi u ovoj radnji su u interakciji s magičnim osjećajem verodostojnosti i bliskosti koji nas predisponiraju da proživimo najintenzivnije avanture. Jer malo po malo priča napreduje ka zapletima svih vrsta. Slučajnost, karte koje igraju i odvažnost svakog igrača da pokrene svoju narudžbu ili lažira svoj poker.
I u njima, Hugova uloga služi kao biografski izgovor. Sve se vrti oko Huga koji svakodnevno proživljava hiljadu i jednu avanturu najklasičnijeg prevaranta u književnosti. Tip ponekad sa svojim herojem bljesne (definirajući heroja kao svakoga ko jednostavno radi ono što može), ali i sa svojim jadima između nihilističkih evokacija. Hugoova karakterizacija ima sve da se uklopi u kontradikcije svakog susjedovog sina.
Radnja se oblikuje kao ciklon koji će uhvatiti Huga. Likovi poput Crisa ili Manola daju podršku naglom razvoju događaja koji ih stavljaju iznad neslućenih ponora kada priča krene. Rezultat je eksplozija, stvarnost puna dinamita u svojim temeljima i koja na kraju eksplodira, s jedne strane, a istovremeno implodira iznutra lika poput Huga koji je odigrao svoje karte do maksimuma. U dobru i zlu.
Roman Ramóna Gallarta "Karte koje nas dodiruju" sada možete kupiti ovdje:
