3 najbolje knjige genijalnog Martína Kohana

Paradoksalno, najslobodniju i najsjajniju literaturu obično nalazimo u etabliranim piscima koji nisu u potpunosti posvećeni pisanju. I Martin Kohen on je jedan od ovih pripovedača današnjice. Jer netko može imati vrlinu ili dar da sve pretvori u bestseler putem tog električnog impulsa između uma i prstiju na tastaturi, ali pitanje je najsigurnija sloboda volje koja pokreće sve ...

Drugim riječima, da li bi vaš posljednji roman imao Stephen King osim ako niste znali da će odmah postati novi bestseler? Iako se čini da to nije kritika i Dobrodošli u svaki novi roman Stephen King. Međutim, sumnjam da propuštamo nešto bolje samo činjenicom da smo podlegli unaprijed stvorenoj inerciji objavljivanja kako bismo označili vrijeme i formu za svako novo djelo.

Na stranu Cirkulokvije, Kohan maksimalno koristi ono što će biti podređeno samo najmoćnijem internom forumu, atavističkoj, duhovnoj i instinktivnoj potrebi da se uhvati u koštac s novom kreacijom. Da bi se kasnije posvetio drugim svakodnevnim poslovima. I tako dolaze djela bez vremenske kadencije, ali s tom snagom napisanog da projiciraju sjajnu ideju, intenzivnu brigu, likove koji nam pokazuju svoju latentnu istinu u svojim rukama ...

Top 3 preporučena romana Martina Kohana

Ispovest

Nikad nije dobar trenutak da se suočimo sa priznanjem koje opravdava sve naše postupke, a još manje u takvim mračnim vremenima ideologija gladnih volje. Nije čak ni dobar trenutak da to učinimo prije sebe ili naravno pred drugima. Ali priznanje uvijek dolazi, čekajući bljuvotinu naše istine.

Tri priče koje su dio iste priče. 1941. godine, u jednom gradu u argentinskim provincijama, jedna djevojka povjerila je svećeniku prve i difuzne seksualne impulse koje je primijetila u svom tijelu, vezane za privlačnost koju je osjećala prema mladiću po imenu Videla koji je svakodnevno prolazio pored njenog prozora. Godine 1977. grupa mladih revolucionara pripremila je napad na aerodrom kako bi ubila Videlu koja više nije mlada i svima je poznata.

I na kraju, jedna starica (djevojka iz prve priče) igra kartu sa svojim unukom, koji joj je došao u posjet u rezidenciju u kojoj provodi dane, a između poteza joj govori šta joj se dogodilo sa sinom , dječakov otac, što je rezultiralo novim priznanjem. Tri priče i tri puta su isprepletene da bi se stvorila jedna priča. Tri priče koje govore o boli, krivnji i priznanju.

Zadivljujući i zasljepljujući roman, izgrađen s briljantnom arhitekturom koja omogućava autoru da prodre u srž priča (priče) koje nam priča. 

Ispovijest Martina Kohana

Nije na mjestu

Niko više nije na odmet od osobe bez državljanstva ili izgnanstva iz jedinog raja iz djetinjstva. Ništa neprimjerenije (ponavlja se da to nije na mjestu), od migranta prisiljenog na tisuće peripetija koje nas odmiču sa stranice, usred nostalgije pojačane idejom o tome što nikada nije moglo biti zbog najgore sudbine.

Ne nalazi se na mjestu u različitim geografskim područjima: podnožje, obala, predgrađa, udaljene zemlje istoka, granica. I takođe na Internetu, prostor svih prostora. Naravno, likovi koji se sele s jednog mjesta na drugo, oni koji odlaze i odlaze, iz tog razloga neće biti bliži istini od onih koji uvijek ostaju fiksirani u istoj tački.

A to je zato što logika koja se nameće u Out of Place nije ništa drugo do logika zaobilaženja. Zaobilazni put: ili u izopačenjima fotografija s djecom o kojima se priča na početku, ili u zalutalom putovanju o kojem se priča na kraju. Šta nije na mjestu u Out of place? Djelomično je to odstupanje: ono što se ne bi trebalo dogoditi, a ipak se događa. Djelomično je to dislokacija: fatalni način na koji su oni koji se osjećaju najsigurnije da slijede prave tragove dezorijentirani i izgubljeni.

A dijelom je to način na koji Martín Kohan slaže policijski zaplet ovog romana: postoje djela i postoje tragovi, postoje činjenice i postoje posljedice; ali tragovi i posljedice uvijek se pojavljuju na drugom mjestu od mjesta gdje bi se trebalo pretpostaviti, gdje bi se očekivalo, gdje će se tražiti.

Nije na mjestu

Bahía Blanca

Očigledna je atrakcija u mnogim gradovima u kojima se govori o dobrim stvarima. No, to se ne može ni izdaleka usporediti s atrakcijom grada o kojem se uvijek ili gotovo uvijek govore negativne stvari. Zato je Bahía Blanca, kapija Patagonije na jugu pokrajine Buenos Aires, junakinja ovog romana. Zato što grad toliko nabijen negativnošću postaje idealno mjesto za nekoga ko treba zaboraviti, otkazati, potisnuti, poricati.

I to se događa s Mariom Novoom, junakom ili antijunakom ove priče. Zato što je njihova ljubavna priča došla do te strašne tačke u kojoj se očajni i ravnodušni okupljaju i rade u isto vrijeme. A kad se to dogodi, nema druge opcije osim zaborava. Rezultat je najbolji roman esencijalnog argentinskog autora.

Bahía Blanca
5 / 5 - (28 glasova)

Ostavite komentar

Ova stranica koristi Akismet kako bi smanjila neželjenu poštu. Saznajte kako se podaci vašeg komentara obrađuju.