3 najbolje knjige Dominga Villara

Noir žanr uvijek dočekuje autora zanimljivog kakav je on bio raširenih ruku Sunday Villar. Zato što je ovaj galicijski ljubitelj pisma bio jedan od onih pisaca koji činio je njegovo delo celinom, scenskom simfonijom likova, da uvijek bude prepoznat kao tvorac nepogrešivog pečata koji je oko njegovih romana generirao potpuno novi svijet izvučen iz iste stvarnosti.

Ako smo nedavno pričali o Xabier gutierrez i njegov gastronomski noir, slučaj Domingo Villar, s malo više iskustva, postao je noir Rias Baixas. Tematski noir žanr koji se otvara prema svijetu iz svoje kazuistike preplavljene autentičnošću i znanjem o okruženju u kojem se sve odvija.

Na tom terenu maglovite Galicije, galicijskih stereotipa o kontradiktornim, ali istovremeno hrabrim i odlučnim duhovima, Villar je izgradio niz priča oko slučajeva koje je njegov amblematski inspektor Leo Caldas suočio se s tim snagom ličnosti iskovanih na onim obalama koje gledaju u vječnost između melanholije i nade.

U prijedlogu donkihotskog prizvuka u dvojcu koji čine Caldas i njegov zgodni pomoćnik Rafael Estévez, zbir dva tako različita temperamenta i opterećen gotovo telurskim genetskim naslijeđem, predstavlja nam scenarije ispunjene bogatim dijalozima u određenom odnosu, prema rješenje svakog novog zločina, apsolutno briljantno.

I od književnosti do bioskopa u kružnom toku. Jer, znajući Vilarovu posvećenost pisanju scenarija, neke od njegovih priča već su dospele na velika platna..., ako se nekome dopadne to iskustvo kontrasta između pročitanog i viđenog.

3 najbolje preporučene knjige Dominga Villara

Posljednji brod

Najnoviji dio sage o inspektoru Caldas stječe tu moć virtuoza koji stječe trgovinu i koji zna iskoristiti tu neiscrpnu venu jednog posebnog okruženja poput Galicije između Finisterrea i Baione.

Na ovom čarobnom terenu gdje su kopno i more čarobno konjugirani u otvorima i otvorima, svašta se može dogoditi, čak i najneočekivaniji zločini. Taj se zločin očito pojavljuje nestankom Mónice Andrade.

Posljednja oluja vraća stanovnicima područja Vigo zemlju koja im pripada, ali u tom cikličnom prijelazu preuzetom s ostavkom, čini se da je Monicu progutalo sada mirno more.

Inspektor Caldas poduzima mjere po tom pitanju. Ono što je otkrio o Moniki oštro je u suprotnosti s podacima koje mu je dao njegov otac, dr. Andrade. Sa svojom uobičajenom povjerljivošću, Caldas će postupno sastaviti tu zagonetku tajnih života, podzemnog ponašanja, dvostrukosti ljudskog bića.

Samo pokušavajući krenuti stopama Monike, koja očito nikada nije ni bila, moći će pokušati riješiti taj nestanak koji se s vremenom čini ogromnim poput samog Atlantskog oceana, koji izgleda da ima odgovore u chicha mirna koja zaista čeka nove trenutke. precizna za ponovno punjenje.

Plaža utopljenika

Drugo, da bih slijedio ovaj trend suprotstavljanja u pogledu hronologije objavljivanja, istaknuo sam ovu ogromnu priču, ispunjenu tim čudnim osjećajem ranjavajuće smirenosti između mira beskonačnog prostora za koji se čini da vidi galicijski horizont na zapadu , i pojava nasilne smrti uzeta kao još jedna okolnost budućnosti života.

Kako bi istaknula ovu neobičnost, ova knjiga ističe uobičajeno Caldasovo sirište s neblagovremenim likom aragonskog Estéveza, stranca koji se pokušava prilagoditi najbolje što može ritmovima te druge krajnje strane poluotoka.

Kad more vrati beživotno tijelo, nakon što su se sablasno poigrali s njim, svako se suočava sa sudbinom koliko može. Ali u ovom slučaju more nije vratilo tijelo Justa Castela na svoj hir, neko je izazvao njegovu smrt držeći njegove ruke zajedno. Otkrivanje istine, kada može imati veoma ozbiljne posledice, nikada nije lako. Među pomorcima u okolini postoji struja mišljenja o tome šta se dogodilo. Cijena istine može biti previsoka.

Plaža utopljenika

Vodene oči

2006. godine izašao je prvi i uvijek iznenađujući roman nadobudnog autora koji je postao vrijedan pisac čim je djelo dostiglo tu jednoglasnu ocjenu velike crne radnje.

Priča koju su drugi očekivali zbog dubokog predstavljanja njenih protagonista. Osobnost inspektora Lea Caldasa ponekad postaje lajtmotiv priče, jer autor ostavlja te mamce o svojoj misterioznoj ličnosti koji ga čak navode da se posveti svijetu radija u određenoj egzistencijalnoj ispovjedaonici.

Ali i slučaj smrti Luisa Reigose dobija na intenzitetu kako napredujemo u priči. Bio je zapažen muzičar, jedan od onih koji su živeli od znanja, možda orijentisanog na manjinske žanrove.

Oko muzičara otkrivamo stil života u skladu s boemskim stilom tolikih stvaralaca, stil života koji nije bez rizika kada se toliko srca svako veče predaje svojoj glazbi.

Jer od ljubavi, od strasti prema muzici, do mržnje, nema toliko udaljenosti. I nismo uvijek zadovoljni kada tražimo novu pjesmu za naše srce, a muzičar to odbije.

Vodene oči
5 / 5 - (15 glasova)

Ostavite komentar

Ova stranica koristi Akismet kako bi smanjila neželjenu poštu. Saznajte kako se podaci vašeg komentara obrađuju.