Baveći se najjedinstvenijim aspektima najličnijeg univerzuma, Andres Barba poziva nas da prošetamo kroz bibliografiju uglavnom likova i otkrića, uglavnom iz mladosti. U njegovim romanima, dugim pričama ili čak u esejima javlja se ova namjera introspekcije prema interakciji. Od nesumnjive subjektivnosti svijeta do sprege pojedinca u označenim linijama društvenog.
Nije da imamo posla sa filozofom. Ali da Otkrivamo i uživamo u toj vitalnoj filozofiji svakog u mimetičkim ličnostima protagonista sa suštinom egzistencijalnog. Jer kako bi rekao mudar čovjek, "ja sam čovjek i ništa mi ljudsko nije strano."
U profilima bogatih likova tolikih romana otkrivamo posebnost, otuđenost, ali i harmoniju, povezanost s tim vlastitim univerzumom koja može na kraju pobjeći od normalnosti jednom ispoljena u otvoreni grob.
Društvene konvencije kao opšte maskenbade. Sklonost istini među kontradikcijama kao evidentna manifestacija neuravnoteženosti fotografije. Ponekad male priče, a drugi veći romani. Povremeno grubi realizam i promjene registara ka alegorijama ili nadrealizmu naslijeđenom od one preteče koja je bila Kafka.
Priče ukratko za prolaz kroz razliku uz potpuno uznemirujuće prepoznavanje onih likova koji nas odražavaju. Eseji da završim zaokružujući vrlo zanimljivu misao za naše dane. Patina humora koja se rađa iz korozivne kiseline života. Raznolikost kao argument kreativnog genija koji dopire i do dječje književnosti.
3 najbolje preporučene knjige Andrésa Barbe:
Priče ni o čemu
Ponekad pročitate navodno dječju knjigu i ne znate da li je to alegorija s metaforičkom namjerom morala ili bi, osim fantastične priče, mogao biti siguran odlomak koji vas pretvara u ono dijete koje se vraća da posmatra stvari između naivnosti i fascinacije otkrićem.
Nadaš je grad čije ime već anticipira trivijalnost, beznačajnost, vulgarnost svakodnevnog života. I upravo odatle se suočavamo sa čudnim slučajem gašenja zvjezdanog odsjaja.
Noćna nebeska kupola bledi u crno, možda kao da zaboravlja ono mesto gde niko vredan soli zastaje da vidi divnu interpretaciju zvezda. Istrage marljivog čovjeka koje je potaknuo gradonačelnik mjesta da istraži šta se dogodilo, konačno otkrivaju prozaično, ali uvijek maštovito rješenje ponovnog uključivanja prekidača.
Dječija knjiga koja nije dječja, jedna od onih priča koje se uvijek mogu čitati i čitati tražeći sok i slike koje se predlažu kao simboli puni značenja.
Luminous Republic
Nikada nije lako zaboraviti priču poput one iz "Gospodara muva". William Golding. Iz velikih romana kao što je ovaj, uvijek se mogu prikazati nove radnje uz određene analogije.
Radnja ove priče izgleda kao da dovodi tridesetak tinejdžera brodolomaca na napuštenom ostrvu Golding u grad koji se zove San Cristobal. Nova reprezentacija ljudi koji, prepušteni anarhiji zbog nepoznavanja smisla života u društvu, na kraju se predaju nasilju i improvizaciji koji obilježavaju njihove nagone.
Iz glasa jednog od tih mladih ljudi, upravo novog i posljednjeg odbačenog iz tih mračnih dana, čujemo priču o događajima, o strastima kao zakonima, o prilagođavanju imperativu dječaka odlučnih da nametnu svoje moralne smjernice. .
Možda će ta prva osoba poslužiti da da taj konačni dodir jezive vjerodostojnosti. Haos je samo stvar, kao što je oduvijek poznato, emocija i instinkta koji prevazilaze sve kriterije prema uljudnosti.
avgust oktobar
Lik Tomasa suočava se s tim prvim trenucima odraslog doba, s tim vremenom u kojem je djetinjstvo ostavljeno kao mutacija kože, kao odluka s dozama nepristupačne greške koju nosi svaki jednostavan protok vremena.
Tomasovo staro ljetovalište, mjesto za rekreaciju kako bi rekao Antonio Vega. I mogućnost kritičnog trenutka koji se pojavljuje sa tim okretom ka ranoj krivici.
Roman u kojem proždiremo Tomasovu budućnost u sirovoj životnoj tranziciji koja ga suočava s najvećom kontradiktornošću: mladosti. Za njega je ovaj korak iskušenje i poraz, upadanje u najgrublje instinkte bez davanja prioriteta minimalnom svjetlu razuma. I u toj krivici leži magični magnetizam ove priče.
Nema moguće ravnoteže kada je samouprava ispisana nekoliko dana sumnje, nasrtaja na zrelost, nasilja kao načina da se raskine sa svime.
