3 najbolje knjige Alexisa Raveloa

Plodni kanarski pisac Alexis ravelo kretao se između nekoliko veoma različitih narativnih registara. Iako mu je definitivno priznanje stiglo u crnom žanru u kojem je sastavio opsežnu bibliografiju. Sjajna djela s potezima tog noira poprskana konotacijama društvene kritike ili čak na granici s više detektivskih pristupa u kojima dedukcija ponovno vraća težinu velike početne slave žanra.

U svom dosijeu Ravelo ima nagradu Gijón kafa de Novela 2021, Hammettova nagrada, osvojena i u drugim izdanjima djelima velikana poput Sergio Ramirez o Leonard Padura, između mnogih drugih.

Zavjere koje povezuju kriminalca s korupcijom; s tamnom stranom na koju neki mogu stići nakon prolaska kroz najgore paklene situacije; sa drevnom čežnjom za moći i novcem. Paralelna istraživanja koja pokušavaju rasvijetliti napetost kako bi otkrili motive zla. I završeci koji uvijek zatvaraju neriješena pitanja s onim ostatkom priča koji, osim toga, govore nešto više o našoj vlastitoj stvarnosti.

3 najbolje knjige koje je preporučio Alexis Ravelo

Pozajmljena imena

Napišite kriminalistički roman Alexis ravelo to je učiniti nešto sofisticiranije ili dublje. Ne radi se o otkrivanju ubice ili uživanju u čudnoj morbidnosti zločina. Bar ne kao jedinstvenu suštinu. To je narativni kapacitet uporediv s tim Victor of the Tree uvijek odlučan da nam kaže nešto drugo, da se udubi u motivaciju, krivicu i druge terete duše. Ovom prilikom Ravelo pribjegava plesu identiteta kako bi opremio rastući zaplet koji nas, mutatis mutandis, u više navrata upozorava na sveopšti maskenbal koji je život...

Tomás Laguna bi mogao biti penzionisani broker osiguranja koji je došao u Nidocuervo da mirno uživa u svojoj penziji u društvu svog psa Roca. A Marta Ferrer bi mogla proći za prevodioca koji je u gradu pronašao idealno mjesto za život u miru sa svojim sinom Abelom. Ali istina je da su obojica krvnici u nesanici koji su u taj kutak svijeta došli s pozajmljenim imenima, pretvarajući se da nisu ono što su donedavno bili.

Međutim, ravnoteža između stvarnosti i fikcije koju je svako za sebe izabrao toliko je krhka da će slučajni događaji poput oluje ili odabira fotografije za naslovnicu novina oživjeti duhove prošlosti, vraćajući ih u njihove živote. Nasilje za koje su se nadali da su zauvek ostavili iza sebe.

Smešten sredinom osamdesetih godina dvadesetog veka, Pozajmljena imena je priča o akciji i neizvjesnosti, moderni vestern, kriminalistički roman koji funkcionira i kao alegorija koja istražuje uzroke i posljedice političkog nasilja, veze između žrtava i dželata, obavezne stanice koje se moraju napraviti. put do iskupljenja.

Tri sahrane za Eladia Monroya

Taj prvi roman koji pršti snagom i ličnošću u panorami žanra uvijek je vrijedan pažnje. Ovom prilikom, Eladio Monroy, prvi veliki noir lik koji će se kasnije nastaviti u visoko preporučenoj sagi, donio je onu svježinu koja nam uvijek dobro dođe.

Posebnost Eladija čini ga posebnim "istražiteljem". On je početnik, uljez za bilo koji esnaf koji uključuje povlačenje bilo kojeg zamršenog užeta između najopakijih u društvu.

Oponašajući ovog lika, postajemo sposobni razumjeti njegov podli humor, njegov cinizam s vremena na vrijeme, njegov modus operandi orijentiran samo na traženje odgovora na pitanja od klijenata koji žele znati, sugerirati na bilo koji način, postići ciljeve čak i kroz nasilje.

Heroj i antijunak, špijun i kontra špijun. Libertinski momak, plaćenik koji previše puta upada u previše problema. Ovom prvom prilikom zaduženi smo za jedno posebno naređenje njegovog bivšeg.

Ne zato što Eladio ima poseban dobar odnos s Anom Marijom, već zato što mu ona nudi dovoljno sočne naknade. Problem je u tome što, kao što će se to više puta događati u budućnosti, Eladio nije sposoban mjeriti sile ili posljedice.

I u ovom konkretnom slučaju, potpuno uronjen u najviše društvene slojeve ekonomije i politike, možda nikada ne bi posumnjao u sjene koje s tog svijeta lete na njega, jer je odlučan ispuniti svoju misiju do posljednjih posljedica.

Tri sahrane za Eladia Monroya

Pekinezeva strategija

Kriminalistički roman prepun te španske podlosti, pun pikareske, kiselog humora, bučnih slučajeva koji završe kao vijest.

Nužnost nameće svoje prostorije i El Rubio razmatra oporavak svoje stare kriminalne karijere kako bi dobio novac neophodan za taj dobar cilj koji uvijek služi za suosjećanje sa "lošim momcima". Zajedno s El Rubiom upoznajemo Juniora i El Palmeru.

Sa potrebnom udicom prostitutke Core. Svi su krenuli u izvršavanje pedantnog i improviziranog plana da zaplijene plijen koji nijedna policija od njih nikada ne bi mogla zatražiti. Ko opljačka lopova, ima 100 godina oprosta.

Naravno, uskoro smo otkrili kako se plan nije sasvim reproducirao kao najbolji od početnih pristupa. I kao što ih policija nije htjela potjerati u slučaju potpunog uspjeha, neće im pomoći ni sada kada ih kriminalna organizacija progoni u lovu. Tarantinska priča pod impozantnim svjetlom otoka Gran Canaria.

Pekinezeva strategija

Ostale preporučene knjige Alexisa Ravela…

Cveće ne krvari

Nova banda i novi plan za haos. Osećaj te poslednje ideje o slavnoj penziji provlači se kroz roman o dosadnom postojanju Loline bande. A istina je da ih plan bez sumnje vodi iz dosade.

Ali možda prema radnji koju nisu očekivali, bjesomučnoj avanturi koja ne dopušta da podigne pogled s radnje. Kao i u drugim prilikama, u Ravelovim romanima miris gubitnika prožima cijelu priču, a zauzvrat služi kao poticaj očajnim likovima da budu sposobni na sve.

U ovoj vrsti idealiziranih anti-heroja bijede i zločina, završavaju uživajući u vrlo ugodnim nijansama tragičnog, zlokobnog. Ispred njih su ostali, oni pobjednici koji se kreću po otoku luksuznim automobilima. Možda se radi o tome, o posebnoj kontradikciji zbog koje ljudi iz vrlo različitih društvenih slojeva koegzistiraju na malom prostoru, ostrvu.

Plan je jednostavan, ekspresna otmica, vrste koje su u modi. Brzo spašavanje i novi život sa prikupljenim novcem. Plan ukazuje na potpuni neuspjeh, ali opet poražen i poražen od stvarnosti, nijedan dječak iz Loline bande neće oklijevati suočiti se sa situacijom s potrebnom oštrinom, istom onom pod kojom su živjeli otkad su odabrali divlju stranu života ...

Cveće ne krvari
5 / 5 - (12 glasova)

6 komentara na «3 najbolje knjige Alexisa Ravela»

  1. Pročitala sam jednog momka sa torbom na glavi i fasciniralo me, zapravo ću tražiti još jednog u knjižari u mom gradu.

    odgovor
  2. Izvanredan roman. Taj zadivljujući narativ u prvom licu koji jednim potezom nosi napetost radnje sve do kraja je maestralno ostvarenje.
    Uživao sam, poklonio sam ga i preporučio.
    Hvala Alexis Ravelo na tako dobrom pisanju!
    Maria de la Figuera

    odgovor

Ostavite komentar

Ova stranica koristi Akismet kako bi smanjila neželjenu poštu. Saznajte kako se podaci vašeg komentara obrađuju.